Prema predanju koje Bajmačani prenose s naraštaja na naraštaj, u ovome selu kraj Subotice nekada je bilo puno križeva i kapelica. Nakon Drugog svjetskog rata i dolaska komunizma došlo je do njihovog nasilnog rušenja, a dvije obitelji usprkos izlaganju riziku od nekakve kazne nisu dozvolile da im se krž ispred kuće sruši. Jedan od ta dva križa ovih dana je obnovljen, odnono zamijenjen drugim. 
»U Bajmaku je nekada gotovo na svakom uglu ulice bila kapelica sa slikom ili kipom nekoga sveca. Česti su bili i križevi ispred kuća. No, kako su i meni rekli kada sam došao u ovu župu, sve to su komunisti srušili. Bajmačani uvijek s ponosom ističu da je bilo dvije obitelji koje nisu dale da im se sruše križevi i oni su i danas, više od 100 godina, na svojemu mjestu – u selu ispred obiteljskih kuća. Jedan križ je od mramora i on je u dobrome stanju, a drugi je drveni. Taj drveni smo mi sada zamijenili drugim jer se onaj stari potpuno raspao, a od staroga smo uzeli samo Isusov korpus i Marijin lik«, kaže vlč. Zsolt Bende i dodaje kako mu je od svih križeva koje je župa sv. Petra i Pavla u Bajmaku obnovila od kako je on župnik ovaj najdraži, jer predstavlja svojevrsno svjedočanstvo da je vjera jača od politike, vlasti i odolijeva zubu vremena. 
Ističe vlč. Bende kako mu je drago što i župljani i drugi mještani sela dijele radost zbog obnove ovoga križa, jer on svima puno znači.
Kako doznajemo, obitelj koja je spriječila rušenje križa su István i Tereza Sekač, a tko je podigao križ i koje godine je nepoznanica. 
J. D. B.