Na blagdan sv. Josipa Radnika, kome je posvećena mjesna crkva u Đurđinu, 1. svibnja slavi se proštenje. S obzirom na to da je u zemlji izvanredno stanje zbog koronavirusa, proštenja na kakvo su mještani i gosti naviknuli neće biti. No, povod je to za kratki razgovor s tamošnjim župnikom vlč. Draženom Dulićem.
Kako ćete ove godine proslaviti svog zaštitnika?
Zasigurno da će ove godine biti drugačije proslavljen naš zaštitnik župe sv. Josip Radnik zbog nastale situacije s covidom-19, zbog policijskog sata koji se uvodi već od četvrtka a budući da je proštenje 1. svibnja, a sada taj dan pada na petak, u to vrijeme je zabranjeno izlaziti iz svojih domova. Jasno je da naroda i onako svečane proslave kakva je s narodom neće biti, ali gledat ću da koliko sam u mogućnosti, na svečan i dostojanstven način obilježim i proslavim ovaj važan dan za našu župu.
Kada je župa ustanovljena i kada je sama crkva podignuta?
Prva Crkvena općina osnovana je 1923. godine, 1933. je napravljen nacrt za crkvu, a 1935. godine je blagoslovljen temeljni kamen i počeli su radovi na samoj crkvi. Do 1955. Đurđin je bio vikarija, a od 1. siječnja 1956. je proglašen župom.
Poznato je da su tada mještani Đurđina darovali potrebnu zemlju, financijski i svojim radom pomogli gradnju crkve. Koliko danas mještani pomažu život i rad župe, bilo financijski, bilo spremanjem, uređenjem crkve ili čime drugim?
Danas su prilike zasigurno drugačije nego prije 30-40 godina i kasnije. Vremena, a tako i ljudi se mijenjaju. Crkvu je zaista trebalo izgraditi u ono vrijeme, a svjedoci tome su stare fotografije na kojima se vidi da se sve radilo ručno. Nije tada bilo ni dizalica, ni miješalica, a ni materijala kao danas. Zanimljivo je to da je fotograf dok je slikao radove, fotografirao i rupu u kojoj se miješalo vapno i pijesak. Danas je to čudno kada se vidi, ali tako se radilo. No, kada se crkva izgradila trebalo ju je i opremiti. Ima u župnom uredu jedna stara i istrošena bilježnica u koju su upravitelji vikarije pa kasnije i župnici zapisivali, vodili dnevnik o pojedinim slavljima, a onda na drugom kraju započinju i darovi vjernika. Tamo se lijepo vidi kako su pojedinci, ali i obitelji, financijski pomagali kako bi se kupile stvari za liturgijski život župe. Tako se mogu naći darovi od 1938. do 1960. godine poput kaleža, monstrance, ispovjedaonice, oltarnika, kipova, križeva, rupčića, materijala za oltarnike. Danas je to sve pomalo drugačije. Prvo: manje je ljudi, manje su ljudi okrenuti k vjeri i duhovnome, sve je užurbano i pomalo se prati taj moderni i užurbani stil života, trka za vremenom, novcem, a Bog je tamo u crkvi. Shodno takvim prilikama uvijek se nađe netko tko će pripomoći u poslovima kada je to potrebno, ali budući da je sve građeno poveće za one prilike, danas kada je manje ljudi i vjernika zaista je teško pronaći sredstava i financija za održavanje i izdržavanje crkve a i župnog doma. Često pak bude da treba nešto popraviti, uraditi ili pak platiti režije a da sredstava za to nema. Sve je to napravljeno od materijala koji se troši, a dulji period nije ništa ozbiljnije ulagano i sada sve to traži popravke i ulaganja, a danas su takve prilike da se zakrpi samo toliko da ne propadne i da se koliko-toliko spasi. Stoga se često prate razni natječaji na koje možemo kao župa pristupiti te koliko-toliko poboljšati stanje i pribaviti financijska sredstva. Ljudi, vjernici pomažu kako i koliko mogu, i čime mogu. Netko se priključuje redovitim grupama za spremanje crkve pa na taj način doprinosi, neki koji put mogu, jer su bolje stojeći, financijski poguraju neki projekt ili ono što je u tom trenutku najviše potrebno, ali takvih je malo ili se pak ne jave. Neki donose namirnice, a jasno je da i uvijek ima onih koji zbog neimaštine ne mogu pridonijeti župnoj zajednici materijalno, ali vjerujem da se u svojim molitvama često sjete svoje župe.
Otkad se u ovoj župi vode matične knjige, te kakvo je danas stanje? Koliko imate godišnje podjele sakramenata?
Matične knjige u župi se vode postupno, i to matica krštenih od 1938., matica vjenčanih od 1938., a matica umrlih od 1953. godine. Ako se prelistaju matice krštenih iz 1970./1980-ih godina vidi se da je bilo godišnje i do 35 rođenih. Danas je to puno manje, do 10 rođenih. Obitelji su danas puno manje, pa je manje djece i na podjeli sakramenata, manje je i vjenčanja, od jednog do dva godišnje, ili pak nijednog.
Koliko okvirno vjernika broji ova župna zajednica?
Po nekom mom podatku koji sam napravio u blagoslovu kuća 2019. godine, župa broji oko +-180 katoličkih domaćinstava u kojima je s djecom i starima bliže 600 ljudi.
Imate li u župi vjeronauk za djecu ili mlade, nekakva druženja ili okupljanja?
U župi su djeca aktivna na školskom, ali i na župnom vjeronauku za osnovnoškolce koji se održava subotom. Djeca su podijeljena u dobne grupe, često gledamo da budu i nekakve radionice, da djecu zainteresiramo i približimo župi, crkvi, osobnoj vjeri. Često kada imamo priliku mladi prave razna druženja, bilo za veći bilo za manji broj sudionika. Iako proštenje neće biti onako kako smo naviknuli, vjernicima možemo preporučiti da se u svojim osobnim molitvama sjete svih radnika, osobito tesara, stolara, blagajnika, inženjera, graditelja i slastičara, čiji je sv. Josip zaštitnik, kao i ove župne zajednice. Ujedno, sv. Josip je zaštitnik i opće Crkve, nerođene djece, očeva, emigranata, umirućih, trudnica... te odlukom Hrvatskog sabora iz 1968. godine i hrvatskog naroda.
Ž. V.
