Predsjednik i prvi trener sonćanskog KK Kumite Tomislav Matin vlasnik je crnog pojasa 4. dan i viši trener karatea, s neskrivenim ambicijama za daljim napretkom. Već kroz nekoliko mjeseci očekuje ga i formalno polaganje za majstora crnog pojasa 5. dan, odnosno osvajanje zvanja sensei. To je u amaterskom karateu vrh, a već napredak od 6. do 10. dana od karatista zahtijeva potpunu profesionalizaciju. Iako je još prošle godine prevalio polovicu petog životnog desetljeća, zahvaljujući omiljenom sportu djeluje mlađe i vitalnije. Godine mu odaje jedino srebrna boja na zaliscima. Klub, utemeljen 1994. godine u vidu sekcije uspio je, skupa s nekoliko bliskih suradnika, ne samo održati nego 2001. godine i registrirati.  Upornim radom ne samo da je omasovio karate u Sonti nego je djelovanje proširio i na dva susjedna sela: Svilojevo i Bogojevo. 
 
Karate kao životno opredjeljenje
 
Svoje znanje i bogato iskustvo Tomislav Matin danas prenosi drugima. Osim iskustvenog, poradio je i na teorijskom usavršavanju, pa je stekao i zvanje višeg trenera. Uz njega, napredovao je i klub, pa tako danas osim Sonćana okuplja i djecu iz Svilojeva i Bogojeva. 
»Djeca školske dobi pojedinačno su dolazila u naš klub na treninge, radila predano pa i osvajala odličja na natjecanjima. Iz Svilojeva je Monika Matić, koja je sudjelovala na Svjetskom prvenstvu i osvojila visoko 4. mjesto, što je moj najveći trenerski uspjeh u dosadašnjem radu. Ukoliko se okolnosti u kojima radimo bitno ne izmijene, pretpostavljam da će mi to ostati i najveći uspjeh u cijeloj mojoj trenerskoj karijeri«, kaže Matin. 
Osim klupskog, Tomislav Matin je ostvario i vrlo zamjetan individualni napredak. Bez obzira na dob, želja za usavršavanjem kod njega ne jenjava. 
»U Sonti sam trener punih 19, u Svilojevu 15, a u Bogojevu godinu dana. S položenim državnim ispitom karate trenera i zvanjem majstora crnog pojasa 4. dan kroz nekoliko mjeseci, nadam se i 5. dan, mogu se samo ponositi. Drago mi je što smo još uvijek u stanju okupiti dovoljan broj djece i što svoje bogato znanje i iskustvo u borilačkim vještinama još uvijek imam na koga prenositi«, kaže Matin.

Uspješni i bez proračunskog financiranja 

KK Kumite djeluje u okviru Shotokan karate federacije Vojvodine. 
»Nažalost, karate u Srbiji razdijeljen je na više federacija. Svaki majstor s crnim pojasom 10. dan ima svoju strategiju i svaki od njih bi htio biti glavni, pa formira svoj savez. Među nama u bazi nema nikakve razlike, razlike su među vodećim ljudima. To nam samo šteti, jer u tako nesređenom stanju jedni su priznati, drugi ne, iako u praksi radimo isti posao. Nepriznatima izostaje pomoć od države, pa se snalaze putem samofinanciranja. Jedino mi nije jasno tko je u ovoj državi kompetentan za procjenu koji savez treba financirati, a koji ne, ili je to, možda, pitanje političkog opredjeljenja čelnika saveza. Zbog ukidanja financiranja od Sportskog saveza Općine Apatin nismo bili u mogućnosti nastupiti na nekim većim natjecanjima, poput Prvenstva Vojvodine ili Prvenstva Srbije, gdje smo imali realne šanse osvojiti bar neko od odličja. Nadam se da će u budućnosti još netko, osim Hrvatske riječi, zamijetiti postojanje našega kluba«, nezadovoljno priča Matin. 
No, usprkos svemu, ne odustaje nego precizno vuče poteze koji unaprjeđuju rad kluba. 
»Sam naziv kumite znači borba. Od samog osnivanja kluba traje vječita borba za mjesto u sportskoj obitelji Sonte i Općine Apatin. Karate ni do danas nije uspio u cijelosti zaživjeti u sredini u kojoj su oduvijek dominirali nogomet i rukomet. No, Kumite ne staje. Borba se nastavlja. I mene kao pojedinca ljubav prema karateu od početka je vodila naprijed. S puno ulaganja i samoodricanja dovela me je do majstorskog zvanja, do svršetka više škole i polaganja državnog ispita, te zvanja operativnog trenera karate sporta. Dodatna stručnost stjecala se na karate seminarima, koji se održavaju svake godine u dva navrata. Ne moram ni napominjati da sam sve ovo financirao vlastitim sredstvima«, kaže Matin.
Vrijeme je odmicalo, a Kumite je napredovao usprkos teškoj situaciji. Matinovom inicijativom u susjednom Svilojevu, u osnovnoj školi, otvorena je ispostava Kumita. 
»Više od 15 godina dva puta sedmično putujem u Svilojevo kako bih održao dvosatne treninge. Djeca su predana karateu, želja za napretkom kod svih je očita. Usprkos teškoj situaciji uspijevamo se, ne samo održati nego i donijeti veliki broj odličja s natjecanja na koja uspijemo otići. Prošle godine sam inicirao i osnivanje ispostave u Bogojevu, tako da sada imamo jaču bazu od mnogih klubova u okolici«, priča Matin. 
Dva desetljeća rada Kumita

Velikim turnirom i reprezentativnim okupljanjem u sportskoj dvorani OŠ Ivan Goran Kovačić u Sonti obilježeno je 20 godina postojanja KK Kumite. 
»Za organizaciju ove manifestacije dobili smo malu potporu od Općine Apatin i MZ Sonta. Uz svu našu zahvalnost, moram napomenuti da najveću zaslugu za uspjelu organizaciju turnira imaju roditelji karatista, bez kojih klub danas ne bi ni postojao. Suradnja s njima je na izuzetno visokoj razini, puni su razumijevanja za teškoće u klubu i tu su uvijek kad treba pomoći. To mi daje snagu da ustrajem u borbi za ovu djecu, za njihovo ostajanje na okupu, za njihovu dalju obuku. Kao trener sa stažom od skoro 30 godina i uz svu moju ljubav prema karateu neću dopustiti da se klub ugasi dokle god to bude moguće«, kaže Matin. 
Sve do prošle godine Matin se aktivno natjecao, međutim izvjesni zdravstveni problemi, nada se privremeno, odvojili su ga od tatamija. 
»Nadam se da ću i to prebroditi i vratiti se na tatami. I ova epidemija će nas malo usporiti. Nedostatak treniranja i natjecanja stvorit će nove probleme. Mislim da samoizolacija nije dobra za djecu. No, prilagodili smo se, stvorili smo grupu Karate klub Kumite, pa tako održavamo stalnu komunikaciju. Djeca vježbaju u svojim domovima i to im uveliko pomaže da bar ostanu u dobroj kondiciji. Nadam se da ovo neće još dugo potrajati i da ćemo uskoro krenuti i s trenizima. Nastavit ćemo borbu, sukladno našem geslu: budi pobjednik, treniraj karate«, završava priču Matin.
Ivan Andrašić