Pored Zorana Kuntića, jamačno najveći biser Spartakove nogometne škole i modernog subotičkog nogometa bio je Ivica Francišković. Vrsni tehničar, čije su lopte iz srednjeg reda uvijek imale »oči« i pronalazile suigrače u izglednim prilikama za postizanje pogodaka. Njegov talent je prvi zapazio veliki beogradski Partizan, a potom i Vojvodina iz Novoga Sada za koju je uz matični Spartak odigrao i najviše prvoligaških sezona. Nakon prestanka profesionalnog igranja, naš sugovornik je odlučio ostati aktivno uz sport koji mu je donio mnogo lijepih trenutaka i danas obnaša dužnost koordinatora omladinske škole u NK Spartak ŽK iz Subotice. 
Vrijeme je bez sportskih aktivnosti i rado se podsjećamo nekih lijepih trenutaka iz prošlosti. Kojih se trenutaka iz svoje aktivne igračke karijere najradije sjećate?
Kako je od aktivnog igranja prošlo skoro osam godina, nastojim pamtiti više onog lijepog što jedna karijera može jednom sportašu donijeti. S obzirom na to da trenutačno radim u klubu u kom sam počeo, neminovno je da se svakoga dana prisjetim onog najljepšega – svojih prvih nogometnih koraka, odrastanja kroz mlađe kategorije i početaka profesionalizma, debitantskoga susreta za prvi tim Spartaka koji sam imao u sedamnaestoj godini. Sva kasnija sjećanja se ne mogu mjeriti s tim. Kad smo već kod sjećanja, ona bi uglavnom dolazila kada bih znao sjesti na kavu s bivšim suigračima ili trenerima, dok se to ovih dana na sigurniji način prakticira komunikacijom telefonom ili virtualno. U razgovorima se vraćaju filmovi iz igračkih dana, ali i oni su sve bljeđi, jer trenerski posao vuče da se stalno gleda unaprijed.
Jedan ste od rijetkih subotičkih nogometaša modernog doba koji je igrao u prvoligaškim momčadima i reprezentativnim selekcijama. S kojim ste sve poznatijim igračima dijelili svlačionicu?
Bilo ih je zbilja mnogo. U Spartaku sam imao čast igrati s Kuntićem, Puhalakom, Mrkelom, Milidragom, Koromanom. Tijekom igranja u Partizanu nosio sam čunjeve skupa sa Sašom Ilićem, dok sam u Vojvodini bio dio jedne dobre generacije s Krivokapićem, Batakom, Avramovim, Belićem, Bogdanovićem, Poledicom, Beladom. A onda vremenom gledao sam kako stasaju Lane Jovanović, Krasić, Kačar, Despotović. Epizode u inozemstvu obilježene su igranjem uz igrače koji su kao i ja već bili u zrelim igračkim godinama od kojih su najpoznatiji bili Oliseh i Jankauskas. Potom odlaskom u Crnu Goru sam dijelio svlačionicu dvije godine s Igorom Matićem, dugogodišnjim kapetanom Čukaričkog. Naravno, ne mogu zaboraviti ni moju generaciju ‘78 u mlađim reprezentativnim kategorijama u kojoj su bili Stanković, Gvozdenović, Pantelić, Kežman, Iliev… koji su poslije napravili velike karijere u velikim europskim momčadima.
Za naše mlađe čitatelje kažite nam popis svih klubova za koje ste tijekom aktivne karijere nastupali.
Moj prvi klub je bio Spartak iz rodne Subotice u kojem sam u seniorskoj karijeri debitirao u sezoni 1994./95. Potom sam prešao u Partizan iz Beograda (1995./96.) i uslijedio je povratak u Spartak u kojem sam proveo sljedeće četiri sezone. U Vojvodinu iz Novoga Sada sam otišao 2000. godine i u crveno-bijelom dresu igrao punih pet godina, da bi potom započela moja inozemna karijera tijekom koje sam bio igrač Zalaegerszega (Mađarska), AEK-a (Cipar), Grbalja i Rudara, crnogorskih momčadi iz Radanovića i Pljevalja. Aktivno bavljenje profesionalnim nogometom završio sam 2012. godine, nakon 308 odigranih susreta i 38 postignutih golova.
Nakon prestanka aktivne nogometne karijere odlučili ste se ostati u nogometu. Koju funkciju obavljate u matičnom klubu Spartak?
Obnašam dužnost koordinatora omladinske škole i trener sam generacije mladih nogometaša rođenih 2004 godine.
Kako to sve sada izgleda u vrijeme izvanrednog stanja i jeste li u kontaktu s klubom i igračima?
Kontakt je isključivo telefonski, a za mlađe igrače je napravljen individualni program rada koji provodimo koliko je to u objektivnoj mogućnosti. Na prvom mjestu je zdravlje i uspješna borba protiv koronavirusa!
Na koji način provodite vrijeme doma i što biste poručili mladima?
Vrijeme u svom domu provodim poglavito kao i svi drugi. Gledam filmove i serije, čitam knjige, komuniciram telefonski i online s prijateljima... Mladima bih poručio da budu strpljivi i čuvaju sebe i svoje roditelje.
D. P.