Uskrsno bdijenje je u središtu najvećeg kršćanskog blagdana. U toj noći prisutno je iščekivanje Kristovog uskrsnuća, a u pojedinim župama diljem Vojvodine njeguje se tradicija da se u povodu Uskrsa organiziraju čuvari Isusovog groba. Osim u Subotici i Tavankutu, ovi običaji njeguju se i u pojedinim župama u Srijemu. Posljednjih godina tradicija da se organiziraju Čuvari Isusovog groba obnovljena je u Srijemskim Karlovcima. Čuvari su odjeveni u posebna odijela nalik na rimske vojnike, koji se smjenjuju ispred Isusovog groba čuvajući ga od Velikog petka pa sve do slavlja Vazmenog bdijenja. U župi svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici ovaj običaj se njeguje desetljećima u kontinuitetu, na specifičan način. Naime, čuvari Isusovog groba su odjeveni u narodnu nošnju Hrvata i drže u ruci koplja s hrvatskom trobojkom pri vrhu. Tradicija čuvara Isusovog groba u župi svetog Dimitrija održala se do današnjih dana sa samo jednom razlikom u odnosu na neka prošla vremena. Ranijih godina čuvari su mogli biti samo neoženjeni momci, dok Isusov grob sada čuvaju i oženjeni. Fotografiju čuvara Isusovog groba iz 1966. godine pronašli smo u obiteljskom albumu Ivana Španovića iz Srijemske Mitrovice, koji je sa zadovoljstvom prihvatio govoriti o njegovanju te lijepe tradicije u kojoj je i sam bio sudionik.
Nekad i sad
Na fotografiji obitelji Španović su tadašnji župnik župe sv. Dimitrija vlč. Ivan Rončević, Ivan Španović (prvi do župnika), zatim Ivica Kovačić i pokojni Pera Grgić, svi iz Srijemske Mitrovice. Nažalost, naš sugovornik se nije mogao sjetiti prezimena pete osobe na fotografiji, ali se sjetio da mu je ime bilo Ivica. Tijekom razgovora podsjetio se tih lijepih vremena.
»Nošnju koju smo oblačili za tu prigodu pripremali smo na Veliki petak ujutro. Oblačili smo je navečer, a oko struka smo stavljali tkanicu, hrvatsku trobojnicu. Tako odjeveni odlazili smo navečer u crkvu, a trobojnicu i nošnju smo sakrivali pod kaput«, navodi Španović.
No, vremena su se promijenila. Običaji se u bazilici svetog Dimitrija prakticiraju i danas, ali nešto malo drugačije.
»Čuvari Isusovog groba se danas oblače u crkvenoj dvorani. Obred počinje u večernjim satima, nakon čega se grob zatvara. Dva čuvara stanu, jedan s jedne a drugi s druge strane groba, a vjernici prilaze grobu, klanjaju mu se i mole se, nakon čega odlaze kući. Čuvari napuštaju crkvu tek u ponoć, a ponovno dolaze u subotu. Crkva je otvorena za vjernike tijekom cijelog dana, kako bi se svi koji to žele mogli pokloniti na Isusovom grobu. Sve to traje do večernjeg obreda. Kada se obred završi, grob se zatvara«, kaže naš sugovornik.
Anegdote
Također dodaje da je ponosan što se ovaj običaj zadržao do današnjih dana u Srijemskoj Mitrovici. Iako, kako navodi, ima saznanja da se on na sličan način njeguje u Kobasu u Hrvatskoj, gdje su čuvari vatrogasci obučeni u svoje uniforme.
»Veselili smo se Uskrsu i bila nam je velika čast biti čuvar Isusovog groba. Tu ulogu smo s ponosom prihvaćali, a ima i jedna anegdota vezana upravo za to uskrsno vrijeme. Jedne godine u crkvu je ušla jedna baka. Dolazila je s tržnice i sa sobom nosila torbu. Dok se molila, iz torbe joj je na pločice ispao veliki šaran. Moj drugar i ja smo se počeli smijati, iako to nije baš bilo prikladno na takvom mjestu«, prisjeća se Španović dodajući:
»Od malena su nas u obitelji učili da poštujemo Crkvu i crkvene običaje. Sva djeca su u moje vrijeme morala ići na vjeronauk, pričest, krizmu. Kako su se običaji poštivali nekada u mojoj obitelji, tako je ostalo i danas i drago mi je što sam ih prenio na svoju djecu«, zaključuje Španović.
S. D.
