Subotica je, prvim tragovima svoje pisane povijesti, neraskidivo vezana uz franjevce koji su prije nekoliko stotina godina ovdje doveli prvi hrvatski živalj koji je isprva živio izvan, dotada još uvijek nepostojećeg grada. Današnji franjevački samostan izgrađen je 1470. godine kao subotička utvrda grofa Joannesa Pongraca, koji je obnašao dužnost erdeljskog vojvode. U ovoj našoj najstarijoj sačuvanoj građevini franjevci se nastanjuju 1686. godine, a već 1693. imaju u njoj uređenu crkvu, da bi 1723. cijelu tvrđavu posve preuredili u crkveni objekt i samostan. Nakon okončanja svih radova, 1736. godine, uslijedila je posveta svetom Mihaelu arkanđelu.
Stara crkva
Prva ubilježba krštenih počela se voditi 1687. godine (fra Bariša Benjović), a 1773. godine je predana crkvi sv. Terezije Avilske (subotička katedrala) u kojoj se i danas čuva. Današnji izgled subotička franjevačka crkva dobija 1907. godine kada je dozidan i lijevi zvonik, a oltari zamijenjeni novima od kararskog mramora. Zanimljivo je još istaknuti kako je bila središte župe od 1710. do 1773., te u razdoblju od 1921. do 1933. godine. Upravo zato našu crkvu svi i dalje zovu »Stara crkva«, jer su franjevci oduvijek bili u Subotici i vodili ovu župu. Subotica je tako najbolji primjer povezanosti našeg reda i naroda, pričao nam je svojevremeno pater Ivan Holetić, koji je više od dva desetljeća obavljao fratarsku službu u najvećem gradu na sjeveru Bačke (preminuo 2016. godine u svojoj 90. godini).
»Sveti Franjo, osnivač našeg reda, upravo je želio osnovati zajednicu koja će biti zajedno s narodom i zbog toga je i naša odora, odijelo uzeto od naroda (Talijani su u to doba nosili slična odijela). Ona je jednostavna, uzmeš vreću i štrik i to je to, meni se upravo ta jednostavnost oduvijek dopadala. U biti, originalni naziv našega reda potječe od izraza ‘manja braća’ i očituje se u skromnosti prema svemu što nas okružuje«, kaže pater Ivan Holetić, koji je skupa s paterom Marijanom Kovačevićem (1946. – 2018.), iz čijeg teksta smo saznali ove brojne i nadasve vrijedne podatke o povijesti franjevačke crkve i samostana u Subotici, godinama svojim nesebičnim zalaganjem i pastoralnim radom činio neraskidivu svezu između franjevaca i vjernika.
Gimnazija
No, vratimo se još malo u zanimljivu prošlost ovoga reda, jer malo se zna kako su upravo franjevci zaslužni za početak prosvjetnog djelovanja u Subotici. Sredinom 18. stoljeća vodili su pučku školu, a od 1747. sve do 1861. godine Gradsku gimnaziju. U bogatoj samostanskoj knjižnici pohranjeno je 15.000 naslova, među kojima je i nekoliko vrijednih inkunabula (rukom pisanih knjiga) iz 15. stoljeća. Uz to, 1747. godina se vezuje, opet zahvaljujući subotičkom franjevačkom redu, za početak razvijanja kazališne scene u našem gradu, a dvogodišnji studij filozofije i moralke prakticiran je od 1776. do 1897. godine. Sve do Prvog svjetskog rata franjevački svećenici su bili gimnazijski vjeroučitelji, a učenici Gimnazije imali su i svoju obvezatnu nedjeljnu misu u ovoj crkvi. U franjevačkoj crkvi posebno se časti i sv. Antun Padovanski. Pred njegovim kipom u hodniku samostana štovatelji mu se mole smjenjujući se od jutra do mraka. Od prvih dana doseljenja Hrvata u Suboticu, koji su se povlačili pred na-jezdom Turaka, sačuvana je slika Majke Božje – Crne Gospe. Slika se izričito spominje 1692. godine. Prvotno se nalazila u crkvi, a od 1908. godine preseljena je u ispovjednu kapelu koja danas nosi njeno ime. Subotički samostan i crkva s dva zvonika, »Stara crkva«, važan je duhovni centar u gradu i okolici. U njemu se stoljećima vodi dvojezična pastva, na hrvatskom i mađarskom jeziku. Gvardijan samostana je pater Zdenko Gruber, a uz njega su u staroj subotičkoj crkvi još i fratri Danijel Maljur, Péter Dezső i Eugen Prćić.
D. P.
