Dane provodim čitajući stručna mišljenja, analize, nagađanja, najave, lude nade kada će putovanja postati moguća. Zaustavila sam sva maštanja, sve popise željenih odredišta, sve potrebe, postavila sam se za nizak start i čekam proglas koji bi mogao zvučati: »Putujte, dragi ljudi, granice su otvorene«.
Čekanje je najgore, pogotovo u ovim okolnostima kada ništa ne ovisi o vama i kada je ono što najviše možete učiniti je čekati, a kada je vaš najveći nastup i ono što se očekuje od vas ne nervirati se, ne unositi nelagodu među ljude i ne paničariti. Samo čekati.
Jedna od otežavajućih okolnosti čekanja je još veće ograničenje kretanja, točnije zabrana kretanja i izlaska, koju nam sve više produžavaju. Ne dopuštam sebi baviti se ispravnošću tih odluka, jer ne mogu utjecati na njih i svaki bi me angažman doveo u goru situaciju, pa sam odlučila provesti prošli vikend s knjigom, a ona me odlučila odvesti u Napulj i dobro smo se provele.
Dakle, idemo u Napulj
Hodati napuljskim ulicama onoliko koliko nas nose noge i u pauzama piti najbolju kavu, kako kaže Napulj, jesti najbolje pizze, slušati mafijaške priče i šetati okolo vulkana. Ali, krenimo redom, polako. Spomenula sam šetnju oko vulkana, jer se Napulj nalazi između Tirenskog mora i čuvenog vulkana Vesuvius, a budući da je Vesuvius jedini aktivni vulkan u unutrašnjosti Europe i jedan od najpoznatijih aktivnih vulkana na svijetu, sigurno bi bilo izazovno šetati oko vulkana.
Napulj je treći po veličini grad u Italiji, odmah nakon Rima i Milana i glavni je grad pokrajine Kampanije, pa ne čudi da postoji dugačak popis turističkih atrakcija, povijesnih mjesta, kao i degustacija hrane i pića i barova u kojima biste proveli svoje vrijeme.
Uvijek je najlakše krenuti s glavnog trga, a napuljski glavni trg Piazza del Plebiscito omiljen je među turistima i lokalnim stanovnicima. Na njemu su, pored bazilike San Francisca di Paolo i Kraljevske palače, dva kipa konjanika za koje se veže legenda da je kralj naredio svojim robovima da od palače vezanih očiju koračaju do kipova konjanika i prolaze između njih. Ubijen je onaj koji se nije uspio probiti. Nisam fascinirana ovakvim pričama, a opet kad se nađem na takvim mjestima pokušavam se vratiti kroz vrijeme i svjedočiti jednom takvom trenutku u mislima.
Kraljevska palača je definitivno kompleks vrijedan vremena i posjeta, a najviše me fasciniraju vrtovi s čarobnom hladovinom magnolija i hrastova. Kada su u pitanju kraljevske komore, svakako uključite Kraljevsku operu, čija je zgrada starija od poznate milanske Scale, a u njoj su nastupali Enrico Caruso, Maria Calas, Luciano Pavarotti i Rosini, Giuseppe Verdi.
Pompeji su nešto čemu se posebno radujem prilikom posjeta Napulju, a budući da je to najposjećenije mjesto u cijeloj Italiji, nisam među rijetkima koje ovaj rimski grad, osnovan u 6. stoljeću prije Krista, mami, a kad dodamo da je Pompeja koja je pretrpjela i erupciju Vesuva, danas peto najposjećenije arheološko nalazište na svijetu, sve će postati jasnije.
Posjetiti Pompeje, a zaobići Herculanum ne bi imalo smisla, a kad stignete tamo, svakako posjetite Arheološki muzej koji će najtočnije prikazati tragove jednog vremena. Uz Arheološki muzej nalaze se muzej i galerija Capodimonte, muzej San Martino i muzej Kraljevske palače.
Pizza je zakon
U Napulju, na svakom koraku imate neku znamenitost ili uzbudljivu priču, staru fasadu vrijednu divljenja, a budući da neću direktno oglašavati restorane, završit ću priču o Napulju pričom o mojoj omiljenoj pizzi i činjenici da je zakonom zaštićena, a pravila uređena ovim zakonom se tiču upotrebe rajčice koja mora biti s teritorija južne Italije, kao i pripreme tijesta bez upotrebe bilo kakvih mehaničkih pomagala, a ne zaboravimo, debljina pizze ne smije prelaziti četiri mm.
I tako, priča o Napulju bez priče o mafiji upravo se dogodila, a što će se dogoditi nakon toga vidjet ćemo kada nam otvore granice, jer trenutno je Italija malo kome na popisu željenih odredišta.
Gorana Koporan
