Hrvatski književnik iz Subotice Tomislav Žigmanov ima novu knjigu. Riječ je o knjizi haikua naslovljenoj (Po)Čuj haiku s piska koja je objavljena u sunakladi Đakovačkog kulturnog kruga iz Đakova i Kuće na mrginju s Čikerije.  
U zbirci je na 64 stranice, formata 120 x 210 mm objavljeno 40 haikua na bunjevačkoj ikavici, koji su podijeljeni u četiri motivsko-tematske cjeline, sadržajno užlijebljene u zavičajno-kulturno-baštinski prostor Tavankuta i Čikerije: Ambijent / mjesni, Vrime u prostoru, Priroda i zavičaj i Rad / etnografija. Knjigu je ilustrirao i likovno opremio hrvatski akademski slikar podrijetlom iz Tavankuta Ivan Balažević. Prateći rječnik manje poznatih leksema iz bunjevačkog govora sačinio je Zlatko Romić. 
U kratkom pogovoru, naslovljenom Dum spiro spero, što u prijevodu na hrvatski znači Dok dišem, nadam se, Dragan Muharem je napisao sljedeće:
»Pisak još dozborit ima. Haikuom. Ne samo o viri. Sjetom i sutonom, tišinom ukapćan. Tavora očevidnik. Pisak... Prhak čežnjom, snovima što ih duša ozebla rađa. Život grgolji, usprkos. Otrgla se druga opuscula haiku stihova poete Tomislava Žigmanova. Nadaruje nas mozaikom vizualnih isječaka, minijaturâ zavičajnog krajobraza. Perifrastično dočarava uprostorenu i uvremenjenu zbilju rodnog mu Tavankuta, Čikerije pokraj. Premda nije sadržaj haiku forme, iščitati se dade i skrovita introspekcija pisca. Sraslost s predočenim. Međuprožimanje do poistovjećivanja. Svaka slika, a 40 ih je, svojevrsni je mikrosvemir. Cjelina za sebe. Motreno pak sinoptički, mnoštvo tih slikovnih nukleusa tvori ples bitka i nebitka, umiranja i rađanja, čežnje i obeznađenosti. Sanjar pak sniva, diše i živi. Šturi stih, strogo uformljen, cijedi se jarkošću boje, mirisa, zvukova, kontura. Sagu je pustio, zajecao, zamrgodio... Umah nas omami beznadnošću, potmulim utrnućem svega živodajnog. Razjapi se nesmiljena kob. Klonuti hoće nad rubom bezdana. Ali zatinja nada! Pisac pak neće otkliznuti u patetiku. Živost provrvi! Zadnji niz stihova skriva logiku sjemena bačenog u zemlju – umirati mora, bubriti, jedrošću da blisne. Tad grli, gustira, grgolji, slavi... Dum spiro spero! Nadom odiše.«
 O Balaževićevoj likovnosti u opremanju ove knjige povjesničarka umjetnosti iz Tavankuta Ljubica Vuković Dulić navela je sljedeće:
»Sažeta, ali misaono sadržajna ilustracija vizualno suvereno svjedoči htijenje Ivana Balaževića da, kombinirajući motiv kao materijalni simbol sa spontanim grafizmom, kojim uokviruje i naglašava osnovne elemente prikaza, prati Žigmanovljev haiku stih. Bilo da je riječ o prepoznatljivom motivu ili asocijativnoj apstrakciji, ilustracija i stih se misaono međusobno prožimaju. Tonirani zemljani kolorit, kao zaleđe ilustracije i stiha, iskazuje se kao simbolički pratitelj idejnoga sadržaja, čiji izvor prepoznajemo i u Balaževićevoj vezanosti za zavičaj.« 
Hrvatski književnik i publicist iz Vojvodine Tomislav Žigmanov autor je 16 knjiga. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva književnika Vojvodine i Hrvatskog filozofskog društva. Za svoj književni i publicistički rad dobio je više nagrada u Srbiji i Hrvatskoj.
H. R.