Možda ne možemo otići u druge zemlje, upoznavati druge narode ali svakako možemo uživati u njihovim kuhinjama. Nikad nisam posebno izdvajala neku kuhinju u smislu gajenja simpatija prema kineskoj, ili indijskoj, meksičkoj... Uvijek sam ih sve voljela, zapravo. Ono što uvijek volim je domaća kuhinja, pa se time rukovodim i na putovanjima i trudim se uvijek probati nešto lokalno. Najviše uživam na moru i u degustiranju morskih plodova, riže sa sipinom tintom, svih vrsta riba, a posebnu čar svemu tome daje odlazak na lokalnu tržnicu ili još bolje pronalazak lokalnog ribara i kupovina ribe od njega.
Ovog tjedna pravim popis europskih destinacija na kojima se najbolje jede. Na ovu temu postoji mnogo istraživanja, kao i ankete koje su provodile brojne turističke agencije, prestižne novine koje se bave turizmom i destinacijama ali nikoga ne bih osobito izdvojila jer ću na temelju pročitanog, a za neke destinacije i doživljenog, napraviti svoju malu listu.
Sve počinje s pastom
Uz to što volim domaću kuhinju, u mojim izborima uvijek na prva mjesta dolazi magija začina, interesantne kombinacije hrane, a prije svega tjestenina. Vrlo je jasno zašto ću na prvo mjesto od europskih zemalja staviti Italiju. Osim što su čuveni pizza majstori, u što sam se uvjerila kada sam bila na kratkom proputovanju Italijom, umjetnost koju oni naprave od tjestenina i umaka nadilazi sva savršenstva. Ti zalogaji traju vječnost i tu mi ima smisla ono što nas uče u školi, dugo žvakati zalogaj, samo što ja to obrazlažem potrebom da uživanje u okusu traje dulje. Dalje, nikako ne treba zaboraviti koliko dobre sladolede prave Talijani. U Rimu sam bila s upalom krajnika i poslastica u kornetu mi je došla kao melem. Ono što nikada nisam probala u Italiji, a što navode kao obavezno, je firentinski odrezak. Ja bih svemu ovome dodala i čašu nevjerojatnih talijanskih vina i spakirala ruksak.
Na drugo mjesto stavljam Njemačku, iako odmah moram opravdati izbor trenutačnom životnom fazom kroz koju prolazim. Naime, pokušavam biti vegan drugi tjedan i strahovito mi nedostaju kobasica i slanina, a tko bolje slavi kobasicu od Nijemaca. Dakle, pri vrh liste stavljam Njemačku, jer mi se ovih dana po glavi vrzma ideja otići u Njemačku i poručiti bilo koju od 40 različitih kobasica koje imaju i to sve začiniti kriglom dobrog piva u nekoj lokalnoj pivnici.
Kada bolje razmislim, veliki krivac za moje izbore je upravo hrana koju izbjegavam, a koju obožavam, a na njenom vrhu su svakako sirevi. Jaki, smrdljivi, gorki, stari, mladi, neslani, slani, pikantni, s raznim dodacima, kozji, ovčji, kravlji, mješoviti... Sve sireve obožavam, a netko ih je u Francuskoj razvrstao u čak 1.600 vrsta. I sve što vam padne na pamet kao dobra kombinacija uz sireve, Francuska će vam ponuditi. Dakle, molit ću fino, lisnato pecivo i jednu čašu vina po izboru domaćina. Šalu na stranu, francuski šampanjac je nešto što se mora probati.
Kakav bi to popis europskih gradova s finom kuhinjom bio da ne svratim u Belgiju i malo se zasladim vaflom. Iskreno, mislila sam kako je cijela priča o vaflima u Belgiji pretjerana, ali stvarno je riječ o posebnim vaflima i rado bih ih kušala opet. U Belgiji sam probala i sjajne dagnje u vinu, ali bih ovoj destinaciji dodala još jedan slatkiš i time završila uvjeravanje, a riječ je svakako o belgijskoj čokoladi.
Totalna zbrka na kraju
Zapravo, redoslijed zemalja nije po važnosti, jer se ne mogu odlučiti kamo prije krenuti, kada kretanje bude dozvoljeno. Svakako ne bih preskočila ni španjolske brojne začine, rižu, povrće i iz mnoštva omiljenih jela u toj zemlji izdvojila paelju u svim njenim kombinacijama i sjajna druženja uz tapas. Zapravo, Španjolska, Španjolci, njihova kuhinja i sve njihovo mogu u posebno poglavlje nekom drugom prilikom, sad moram dati na važnosti i grčkom jogurtu, sarmicama u vinovoj lozi ali i girosu kao hrani koju kupiš na kiosku, a poslije te najmanje grize savjest.
Dakle, popis destinacija sa super hranom je dugačak i čini se moj trbuh će za kruhom putovati mnogo. Nisam stigla pobrojati još mnoga mjesta, a namjerno sam izostavila Hrvatsku, jer za njenu kuhinju spremam poseban tekst.
Nego, kad ovo ludo vrijeme prođe, ja bih voljela spakirati bisage, zategnuti lanac na biciklu, zavrtjeti pedale i proći Toscanu biciklom, jesti fine paste i piti fina vina. A vi?
Gorana Koporan
