Od »Hosana!« do »Raspni ga!« put je koji je Isus prošao u srcima svojih suvremenika. Ponijela ih je atmosfera u javnosti, mišljenja i stavovi farizeja i pismoznanaca. Je li danas drukčije? 

U pravi čas

Kada je došao čas, Isus se sa svojim učenicima uputio u Jeruzalem, grad u kojem je trebao biti mučen i umrijeti. Evanđelja na više mjesta svjedoče da su se farizeji u nekoliko navrata željeli riješiti Isusa, ali bi im on na čudesan način umakao. To je zato što tada još nije bio njegov čas. Mogao je on, naravno, i na Veliki petak umaći svojim neprijateljima, ali došlo je vrijeme da se preda i otkupi svoj narod.
I kao što je Isus čekao svoj čas da izvrši djelo za koje je poslan, tako Bog za svako svoje djelo ima pravi čas. Čovjek bi htio sve odmah, čekanje ga čini nervoznim. Ali, Bog je strpljiv i bolje od nas zna kada je pravo vrijeme za njegovo djelovanje. Naše nestrpljenje često utječe na našu vjeru. Kada nam se čini da ono za što molimo predugo čekamo, naša vjera posustaje. Počinjemo se tužiti, mrmljati protiv Boga i optuživati ga za nevolje. Neki ga čak, u svome nestrpljenju, posve odbacuju.
Strpljenje je odlika čvrste vjere i potpunog pouzdanja u Boga. Onaj koji Bogu u ruke potpuno predaje svoj život vjeruje i zna da Božje znanje daleko nadilazi naše ograničene spoznaje, te da on zato bolje od nas zna kada je pravo vrijeme i koji je pravi način njegovog djelovanja. Iskušavanje našega strpljenja je i iskušavanje naše vjere. Možemo reći i da se to dešava u ovim našim vremenima. I umjesto što na Boga mrmljamo i tužimo se zbog ograničenosti kretanja i zakinutog komfora, zbog straha i neizvjesnosti u kojima se nalazimo; umjesto što se tužimo i dižemo glas protiv Boga, okrenimo mu se i u ovo vrijeme, koje moramo provoditi u svome domu, provodimo ga u zajedništvu s njim, u molitvi i čitanju Svetog pisma. Molimo strpljivo dok ne dođe čas i Bog usliši naše molitve.

Svjedočiti

Ova nedjelja je Cvjetnica, kada se prisjećamo Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Sveto pismo govori o oduševljenju naroda koji je klicao Isusu. Prostrli su po putu svoje haljine, mahali palminim granama i pozdravljali ga kao Mesiju. Gotovo da ne možemo zamisliti da će ovo oduševljenje za svega nekoliko dana prijeći u odbacivanje. Zašto su ga odbacili kada im je ozdravio tolike bolesne, kada ih je poučavao o Božjem kraljevstvu i njegovoj ljubavi? Pa čak iako nisu u njemu prepoznali Mesiju, on nikakvo zlo nije učinio da bi ga tako osudili. 
Farizeji su bili ti koji ga od početka nisu prihvatili. Stalno su ga iskušavali i tražili priliku da ga osude. Ali nisu to mogli učiniti dok je narod bio s njim, jer su znali da će mnogi stati u njegovu obranu, pa bi izbila pobuna. Zato ga i jesu uhvatili na Maslinskom brdu, dok su s njim bili samo učenici. A onda su pronašli one koji bi lažno svjedočili protiv njega i tako su izmanipulirali narod, te ga okrenuli u svoju korist. I Pilat, koji je mogao pustiti Isusa, ipak je prihvatio igru kako bi sačuvao svoj položaj. 
I danas mnogima iz različitih razloga ne odgovara da ljudi slijede Krista. I oni znaju vješto izmanipulirati narod i pridobiti ga na svoju stranu. Kao moćno oružje koriste sve vrste medija. Tako se stvara ozračje u kojem biti kršćanin nije poželjno. Zbog vjernosti Kristu mnogi će biti etiketirani kao zaostali, primitivni, staromodni, konzervativni i sl. Na taj način se u modernom svijetu događa ono što se dogodilo u Isusovo vrijeme.
Ne možemo reći da je sav narod odbacio Isusa u vrijeme njegove muke. Veronika i jeruzalemske žene, kojih se spominje »Križni put«, potvrđuju da nisu svi pali pod utjecaj svećeničkih glavara. Ali ti koji nisu odbacili Isusa su šutjeli, nisu digli svoj glas u njegovu obranu. Skrili su se. I danas kršćani u velikom broju slučajeva sjede u svojim domovima i šute. Pobožni su u skrovitosti. No, vjera nije privatna stvar. Primili smo od Krista poslanje da njega i njegovu riječ donosimo svijetu. Zato se kršćanin ne treba prilagođavati svijetu, nego Kristu. Prilagođavati se treba jedino na način da tekovine moderne kulture iskoristi za širenje Radosne vijesti, da pokaže da itekako moderan može biti onaj koji živi evanđelje.
U ovim nesigurnim vremenima pokažimo ljudima da se ne bojimo, jer vjerujemo, da smo strpljivi i vedri jer znamo da dolazi čas Božjeg djelovanja, bez obzira kada on bio. Neka naš mir i strpljivost upute naše bližnje na isto takvo pouzdanje u Božju dobrotu, jer pozvani smo biti Božji svjedoci, što god da se u svijetu dešava.