Prilikom pripreme materijala za monografiju Rimokatoličko stanovništvo Šida kontaktirao me je autor knjige Radovan Sremac, moleći me za odgovarajuću staru fotografiju cure odjevene u narodnu nošnju koja bi bila prikladna za naslovnicu knjige. S obzirom na to da u svom domu s ponosom i ljubavlju čuvam stare fotografije, kako moje tako i obitelji svog supruga, koje oslikavaju lijepa prošla vremena i zabilježene najdragocjenije trenutke naših najmilijih, prionula sam na posao tražeći fotografiju koja bi mogla odgovarati autoru i dizajnerici korica knjige Nataši David - Iskrenović. U obilju fotografija koje su se našle preda mnom bile su mnoge na kojima su prikazane bake (tada cure) uglavnom Gibarčanke, odjevene u ruho koje se tada nosilo: prelijepe suknje s vezenkama i šlingama, »oplećcima«, raznobojnim maramama, ali i one fotografije koje su nastale na raznim okupljanjima poput svadbi i drugih svečanosti. Nažalost, iako su po kvaliteti (unatoč zubu vremena) bile dobre, autoru nije odgovarala nijedna. Trebala mu je fotografija djevojke ili žene iz Šida odjevene u narodno ruho specifično za tu sredinu. Kao što je i sam autor potvrdio, trebalo mu je dosta vremena da pronađe fotografiju Šiđanke Hrvatice, odjevene u narodnu nošnju. Tijekom razgovora došli smo do zaključka da su se Hrvatice iz šidske općine odijevale u narodno ruho uglavnom u selima: Sotu, Gibarcu, Kukujevcima i drugim sredinama gdje su Hrvati živjeli u većem broju, dok je kod Šiđanki to bio rjeđi slučaj. Na sreću, poslije izvjesnog vremena pronađena je jedna stara fotografije koja je, prema ocjeni autora i njegove suradnice, zadovoljila kriterije.
Lijepa Julijana
Fotografija je pronađena u starom albumu obitelji Hapčak. Profesor rusinskog jezika u Gimnaziji Sava Šumanović u Šidu Zdenko Lazor izašao je u susret autoru knjige i u svom obiteljskom albumu je pronašao fotografiju svoje rođake Julijane Apčak, lijepe cure koja danas krasi korice knjige.
»Julijana Apčak je rođena 8. srpnja 1922. godine u Šidu od oca Tome i majke Kate, rođene Šetrović. Djetinjstvo je Julijana provela u Čajkovskoj ulici u Šidu. Fotografija na kojoj se ona nalazi nastala je 1937. godine u Šidu. Tada je ona imala 15 godina. Cura s naslovnice se udala oko 1946. godine za Aleksandra Tota iz Vukovara i ona je od tada tamo živjela. Inače, Julijana je rođena sestra maminog oca Antuna, tj. mojoj majci Željki je ona rođena teta«, kaže Lazor.
Iako je prošlo dosta vremena od dana nastanka fotografije, o Julijani su ostala lijepa sjećanja te anegdote iz njezina života.
»Po sjećanju moje majke, Julijana je lijepo pjevala. Završila je za krojačicu i tim poslom se cijeli život bavila. Imala je puno mušterija. Najveći broj su bile žene, koje su rado dolazile kod nje da im šije. Voljela je šalu i uvijek je bila nasmijana. Sa spomenutim Aleksandrom imala je dva sina: Tomislava i Zlatka, koji danas žive u Zagrebu. Fotografija je ostala kao uspomena koju je Antun Hapčak (moj djed) dobio na poklon od sestre. Nakon njegove smrti i smrti moje bake, tu fotografiju sam sačuvao od zaborava, jer pokazuje Hrvaticu, ili kako ja to iz milošte kažem Šokicu, u narodnoj nošnji. Porodica Apčak, Apčag, Hapčak i Abčak je jedna obitelj i sve vode porijeklo od jednog prezimena koje glasi Hapčak. Sve navedene obitelji su u izravnom srodstvu«, kaže Zdenko Lazor.
Julijanino lijepo lice danas krasi korice knjige Rimokatoličko stanovništvo Šida, tiskane na njemačkom i srpskom jeziku koja nakon publiciranih monografija o pravoslavnom, židovskom, grkokatoličkom i evangeličkom stanovništvu Šida, predstavlja završetak projekta publiciranja cjelokupnog stanovništva Šida od njegovog nastanka do prvih desetljeća XX. vijeka.
S. D.
