Zbog izvanredne situacije i u Katoličkoj crkvi donesene su teške, ali opravdane mjere prevencije. Tako su još od 19. ožujka vjernici ostali bez svetih misa, sakramenata i bilo kakvih pobožnosti. Tim povodom razgovarali smo sa župnikom župe sv. Roka u Subotici mons. dr. Andrijom Anišićem, koji nam je pojasnio situaciju i objasnio kako u vjeri ostati i kako postupati. 
Pandemija koja je zahvatila svijet zbog koronavirusa, na neki način zahvatila je i Crkvu. Kako se možemo boriti protiv zloga u ovo teško vrijeme, kako za čovječanstvo, tako i za Crkvu? 
Nitko nije pošteđen posljedica ove pandemije, pa ni Katolička crkva. Ono što proživljavamo proteklih tjedana nezapamćeno je u novijoj povijesti. U nedjelju mi je bio najteži dan u 36 godina mog svećeničkog života i rada – sv. misa bez naroda. Teško mi je palo i što smo morali prekinuti devetnicu u čast sv. Josipa, na koju se i ove godine okupljalo svaku večer oko 200 vjernika… No, valja slušati državne i crkvene vlasti. Bez sumnje je da su mjere opravdane, premda smo mogli pratiti da su čak i biskupi i svećenici, pa i sami vjernici različito reagirali na njih. Sigurno se radi o velikoj i teškoj kušnji koju je Bog dozvolio ali, dobro ste to zapazili, izvjesno je da u svemu ovome i Zli, tj. đavao žanje obilatu žetvu. No, on nam ne može ništa ako ostanemo povezani s Isusom, a to možemo na različite načine. Osim dnevne i nedjeljne svete mise na kojima sada vjernici ne smiju sudjelovati, imamo još jako puno duhovnog »oružja« za borbu protiv đavla i svih njegovih napasti, ali isto tako i puno milosnih sredstava da možemo sačuvati svoju vjeru. Prije svega tu je molitva. Osobito naglašavamo sada onu zajedničku, u obitelji. Isus je obećao da će biti među onima i s onima koji se okupljaju u njegovo ime na molitvu. Naravno, i osobna molitva je jako važna. Isus je prisutan i u svojoj riječi. Dobro bi bilo kad bismo u vrijeme policijskog sata čitali Sveto pismo – pročitali bismo cijeli Novi zavjet, pa duhovno štivo… Sad svi imamo puno više vremena i za to.
Sveti Otac, papa Franjo poziva na molitvu, post i odricanje. Brojne molitvene zajednice su se uključile u molitve diljem svijeta. Je li to pravi i jedini put za opstanak kršćanstva i vjere uopće?
Zahvaljujući suvremenoj tehnici mogu se pratiti i svete mise na radiju, TV-u, putem interneta na različite načine. Nikada nije bilo toliko svetih misa koje se prenose uživo, pa klanjanja, krunica… To je sve milost. A kad znamo da su i mjere privremene, onda lakše možemo u vjeri, nadi i ljubavi čekati da sve ovo prođe, te se vratiti normalnom životu u svakidašnjici. No, trudimo se svi da poslije ovoga budemo bolji ljudi i bolji kršćani. Naravno da su post i odricanje jako važni, ali najvažnija su sada djela ljubavi prema bližnjima. Moramo paziti da nikoga ne povrijedimo, da imamo razumijevanja za svačiju nestrpljivost i nervozu, ali osobito da konkretno pomažemo onima koji su u bilo kakvoj materijalnoj potrebi. U mnogim ljudima tijekom ovoga vremena povećan je osjećaj solidarnosti i djelotvorne ljubavi. Upravo, ta ljubav je najvažnija i život po Božjim zapovijedima u svakodnevnom životu. Misa i molitva su samo sredstva koja nam pomažu ostvariti tu našu najvažniju – kršćansku pa i ljudsku zadaću. Na koncu vremena bit ćemo suđeni po ljubavi, a ne po tom koliko smo puta bili na misi i pričestili se, ali puno je lakše biti dobar kad snagu crpimo iz tih duhovnih darova i milosnih sredstava.
Svete mise uz nazočnost vjernika nisu dozvoljene, na taj način vjernici ostaju bez svete pričesti. Kako se duhovno pričestiti? 
Ono što trebamo znati, odnosno podsjetiti se da nije uvijek u Crkvi bila dopuštena nedjeljna i svakodnevna pričest. U svim starim molitvenicima mogu se pronaći molitve za duhovnu pričest. Tu pričest i inače smo preporučivali starima, bolesnima i nemoćnima koji ne mogu više ići na svete mise u crkvu. Evo jedne molitve za duhovnu pričest, mislim da ću tako najbolje odgovoriti na ovo vaše pitanje. Ovu molitvu molimo u prijenosu mise:
Moj Isuse, vjerujem da si prisutan u Presvetom Sakramentu. Volim Te više od svega i želim Te primiti u svoju dušu. Budući da Te ne mogu primiti u sakramentu, uđi u moje srce barem duhovno. Prihvaćam Te kao da si već zaista tu i ujedini me s Tobom. Ne dopusti da se ikad odijelim od Tebe. Amen
Koje su još Vaše preporuke za vjernike?
Osim gore navedenog, želim podsjetiti da su i naši biskupi preporučili da crkve ne zatvorimo posve, nego da ih držimo otvorene u prikladno vrijeme, prema odluci svakog župnika, kako bi vjernici mogli navratiti na klanjanje i tihu molitvu. No i to je sada malo otežano, jer treba paziti da u isto vrijeme na istome mjestu ne bude više od pet osoba. Ja ću po osobnim kontaktima napraviti raspored i skupine kad će tko doći na molitvu u crkvu. 
Jesu li nam ovakve situacije potrebne kako bismo se ujedinili u molitvi?
Naravno da ne. Mi moliti moramo neprestano, ali kad dođu ovakve i slične situacije, onda su ljudi raspoloženiji za molitvu – osobnu i obiteljsku – pa zato trebamo iskoristiti i ovu situaciju da bismo više molili te tražili od dobrog, milosrdnog i nježnog Boga Oca da što prije zaustavi širenje ovoga virusa kao i sve njegove posljedice, a one su brojne. 
Ž. V.