Službenom uporabom hrvatskog jezika bavili smo se u nekoliko tekstova koji su objavljeni u prethodnim brojevima Hrvatske riječi. Neosporno je da je to pravo hrvatske nacionalne zajednice, ali samo na papiru jer malo je sredina u kojima se dosljedno i u cijelosti poštiva ovo pravo. Od mjesnih zajednica, koje smatraju da su obvezu službene uporabe jezika zadovoljile postavljanjem ploča na latinici, pa do državnih poduzeća koja različito tumače obvezu postavljanja natpisa na jezicima nacionalnih zajednica. Jedni to pravo poštivaju, a drugi tumače da obveze nema jer sjedište poduzeća nije u Subotici, Somboru ili Plavni već u Novom Sadu ili Beogradu, gdje hrvatski nije u službenoj uporabi.
Zanimljivo, hrvatski jezik nije se »primio« ni u povjereništvu za zaštitu ravnopravnosti. Kako ja shvaćam ovo tijelo, povjerenik ili povjerenica morali bi se starati o ravnopravnosti svih građana Srbije. U svim segmentima njihova života i rada. U ravnopravnost svakako spada i mogućnost službene uporabe materinskog jezika. Ako je suditi po internetskoj stranici povjerenika za zaštitu ravnopravnosti, onda, glede jezika, ipak nisu svi jedanako ravnopravni. Jer do prije nekoliko dana nije bilo moguće na hrvatskom jeziku podnijeti pritužbu. Interesiralo nas je što je razlog da se pritužba može podnijeti na češkom, rumunjskom ili rusinskom jeziku (i još nekoliko drugih jezika), ali ne i na hrvatskom.
Odgovor je stigao u roku od nekoliko sati, a taj propust iz ureda povjerenice za zaštitu ravnopravnosti pravdali su tehničkim problemima zbog kojih na internetskoj stranici nije moguće koristiti niti latinicu, niti egleski jezik. Tim tehničkim problemima pridodali su i to što na internetskoj stranici nema (ili bolje reći nije bilo) obrasca pritužbe na hrvatskom jeziku. »Kada je u pitanju obrazac pritužbe na hrvatskom jeziku, bit će dostupan u narednih dva do tri dana. Ne postoji nikakav dodatni razlog zbog kojeg nekih obrazaca nema na internetskoj stranici, naprosto u tijeku je postavljanje upravo tih sadržaja«, doslovce su se ovim riječima pravdali početkom ovog tjedna u uredu povjerenice za zaštitu ravnopravnosti. 
I nisu ostali samo na riječima već su već sredinom ovog tjedna na popis jezika na kojima se može podnijeti pritužba građana dodali i hrvatski jezik.  
Za razliku od drugih institucija koje naše propitivanje o tome kada će ispoštovati obvezu službene uporabe jezika nije potaknulo da konačno urade samo ono na što ih obvezuje zakon. 
Z. V.