Velečasni Igor Vovk je tridesetpetogodišnji svećenik Ruskokrsturske eparhije svetog Nikole za katolike bizantskoga obreda u Srbiji. Rođen je u Vrbasu u svećeničkoj obitelji – pokojni otac Jaroslav i brat Zinovij su također bili svećenici. Nakon završene Biskupijske klasične gimnazije Paulinum u Subotici, studij fiolozofije i teologije je završio u Rimu, u Ukrajinskom kolegiju sv. Jozafata. Prije svećeničkoga ređenja oženio se suprugom Darijom, s kojom sada ima sina Teodora i kći Emiliju. Nakon kapelanskoga staža u Ruskom Krsturu, imenovan je župnikom u župi sv. Vladimira u Vrbasu, zadužen je i za dušobrižništvo grkokatolika u Zmajevu, a obilazi i raspršene vjernike bizantskoga obreda u Vajskoj i Bođanima. Pomaže kolegama u Zagrebu prigodom blagoslova stanova, a ispovijeda po potrebi i u svetištu u Aljmašu. Od Kongregacije za Istočne crkve dobio je ovlast biritualizma, što znači da može dijeliti sakramente katolicima oba obreda u našim krajevima: rimskoga i bizantskoga. Osim materinjega ukrajinskog, te rusinskoga jezika, govori i srpski, hrvatski, ruski, engleski i talijanski. Njegova supruga, osim potpore u svećeničkom životu i pastoralu, kreira i izrađuje svećeničko ruho za klerike oba obreda koje, po porudžbi, šalje i u inozemstvo.
Velečansi Vovk je 1. siječnja 2019. imenovan kapelanom u župi rimskoga obreda u Zmajevu s filijalama u Ravnom Selu i Kulpinu. Također pomaže katolicima u Despotovu. Djelovanje među malobrojnim pukom koje je, iako u srcu Bačke, obilježeno znakom dijaspore, donosi niz posebnosti koje smo željeli upoznati, a s njima i život naših sunarodnjaka u mjestima u kojima nismo niti znali da oni (još uvijek) žive.
»U Zmajevu živi 85 obitelji katolika rimskog obreda«, iznosi svoje jednogodišnje iskustvo vlč. Vovk. »Mise se slave redovito u katoličkoj crkvi: i za župljane rimskoga obreda, koji pripadaju župi sv. Mihovila arkanđela, i za župljane bizantskoga obreda, koji pripadaju župi sv. Ivana Krstitelja i kojih ima 16-20 obitelji. Na misi za rimokatolike, koja je dvojezična (na hrvatskom i mađarskom jeziku) sudjeluje 8-40 vjernika. Vrlo je prisutna jezična asimilacija. Obitelji zmajevskih Hrvata su podrijetlom iz Dalmacije i Hercegovine, i ovdje su došle kao naseljenici nakon II. svjetskog rata. Prošle je godine bilo dvoje prvopričesnika i 11 krizmanika. Pastoral sakramenata uključuje i redovite prilike za svetu ispovijed. Tu je i nekoliko ministranata«, sumira župnik. 
On kaže da župa ima nekoliko posebnosti koje zahtijevaju ozbiljniji i dugotrajniji pastoralni rad. Dosta starijih vjernika nisu krizmani. 
»Postoji zazor od slanja djece na vjeronauk zbor podsmjeha pojedinaca izvan Crkve, iako u selu djeluje vjeroučitelj. Katolici oba obreda bili su provocirani. Ipak, česte su prakse duhovni razgovori i savjetovanja sa svećenikom, te dobar dio svojeg vremena provodim u ovakvom pastoralu, za koji je potrebno veliko strpljenje i molitvena potpora. Duhovni minimalizam je, mogu reći, zahvatio župljane u ove tri zajednice, no imam dojam da se župa u Zmajevu budi, da se pojavljuju i mladi kojima je stalo do dobra župe. Moja je prvenstvena želja da članove crkve oba obreda ujedinim u katehizaciji«, kaže velečasni Vovk.
Na filijalama Kulpin i Ravno Selo je teže. Vjerski život je zamro ili zamire, no dojam je da mu je dolaskom vlč. Vovka ipak dan zamah. 
»Započete su karitativne aktivnosti. Za vrijeme priprave za Božić i Uskrs katolici oba obreda sakupljaju za siromahe, a ove godine će ta pomoć otići obiteljima koji su u potrebi. Moli se i krunica prije mise. Čini se da se počela buditi kršćanska svijest i kršćanski život, uz sve izazove koje malobrojna katolička dijaspora može imati«, kaže naš sugovornik. 
A izazovi su veliki. Katolici u Ravnom Selu su članovi 5-6 albanskih obitelji. U ruiniranom molitvenom domu posvećenom Presvetom Trojstvu dugo se nije služila misa, niti za to postoji interes ondašnjih katolika.
»Zajednicu u Kulpinu čine 2-3 osobe koje pohađaju svetu misu. Misa se služila svakog prvog u mjesecu u molitvenom domu posvećenom Presvetom Trojstvu, prije nego li je služenje mise ukinuto. Za Božić prošle godine na misi su bile tri bakice rimokatolkinje i, uz njih, cijela obitelj evangeličkih vjernika koja živi u župnoj kući, osim majke obitelji koja je grkokatolkinja«, kaže vlč. Vovk.
Despotovo pripada Općini Bačka Palanka, no rimokatolici u njemu, a ima ih 3-4 obitelji, pripadaju župi Svih Svetih u Kucuri. Bogoslužnoga objekta u ovome selu uopće nema, i u njemu je jedini oblik susreta s katolicima – sprovod. Do sada je vlč. Vovk vodio jedan katolički sprovod na kojem su, na njegovo čuđenje, vjernici znali odgovarati. Zanimljivo je da su u ovome selu, prema rezultatima posljednjega popisa, Hrvati po brojnosti treći narod, nakon Srba i Slovaka, s 34 naša sunarodnjaka, a da ih je 2002. bilo 43.
Zaključujući razgovor s vlč. Vovkom prenosimo njegovu nesigurnost. 
»Postavljen sam kao dušobrižnik ove tri zajednice privremeno, te ne znam do kada će ta privremenost trajati. Nastojat ću, ipak, propovijedati živog Krista koliko god mi dragi Gospodin poda snage«, kaže on. 
M. Tucakov