Nova pravednost o kojoj je Isus govorio u evanđelju prošle nedjelje tema je i ovonedjeljne pouke. Ta nova pravednost nas zbunjuje, jer čovjek u sebi stalno ima potrebu istjerivati pravdu, uzvraćati istom mjerom, osobito ako mu je netko nanio zlo, onda misli da je potpuno u redu i pravedno da mu jednako zlom i vrati. Netko izgubi mjeru, pa želi uzvratiti i gore nego što je dobio. I tako umjesto pravednosti nastaje još veća šteta i razdor među ljudima, a Isus nas uči kako to izbjeći, kako uistinu svijet učiniti pravednijim.

»Ne opirite se Zlomu!«

Vratiti istom mjerom je načelo kojega su se ljudi uvijek nastojali pridržavati. I židovski Zakon u tom pogledu bio je dosta strog i neumoljiv. »Oko za oko, zub za zub!« bilo je pravilo koje se strogo primjenjivalo. Iako to izgleda potpuno pravedno, Isus ipak donosi drugačije načelo: »Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi« (Mt 5,39). U očima svijeta ovo što Isus naviješta čini se kao uzmicanje, kukavičluk, dopuštanje nepravde. No, Božji pogled na svijet mudriji je od ljudskoga, te i Božja borba protiv zla je drugačija, ali mudrija od ljudske. Ovo što čovjeku izgleda kao bojažljivo uzmicanje u stvari je otpor. Takav otpor je jedini učinkovit, jer ne stvara začarani krug zla u kojem se na zlo odgovara zlom i tako u nedogled.
Ovo što Isus donosi čovjeku i što od njega traži nije novi zakon već jedan posve novi put do pravednijih odnosa među ljudima. Neopiranje zlu, koje on od svojih učenika traži nije kukavičluk, on ih ne želi poniziti i učiniti manje vrijednima u društvu, već svojevrsna osveta koja protivnika ne izaziva i ne omalovažava, nego ga suočava s njim samim i zlom koje je počinio. Tako se otvara jedan novi put za izgradnju humanijih međuljudskih odnosa. A tek kada čovjeka suočimo s njegovim zlim činom na način da mu ne odgovorimo istom mjerom, on može postati svjestan onoga što je učinio i požaliti zbog toga. Ne opirati se zlotvoru njegovim oružjem zahtijeva mnogo više snage. Čovjek nekako u sebi nosi tu želju da svakome vrati milo za drago, ali Isus nas uči da treba činiti upravo suprotno, jer jedino tako možemo onome tko je nanio nepravdu dati priliku da uvidi pogrešku i ispravi je.

Ljubav prema neprijateljima

Isus ide i korak dalje, ne da traži da ne uzvraćamo na zlo istom mjerom nego traži i da ljubimo svoje neprijatelje i molimo za svoje progonitelje. To može jedino duhovno jaka osoba, ona koja svaki dan provodi s Bogom, koja ustrajno slijedi primjer Isusova života i nastoji ozbiljno u život provesti njegovu riječ, jer on od nas ne traži ništa što svojim primjerom nije pokazao da treba činiti. A ljubav i praštanje su u temelju svega i sve što traži od svojih nasljedovatelja može se sažeti u te dvije riječi koje mogu promijeniti svijet, ako ljudi doista budu slijedili njegov primjer i budu vjerni njegovom nauku.
Gdje ćemo pronaći snagu za praštanje i ljubav prema neprijateljima, Isus nam odgovara: »Da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima« (Mt 5,45). Isus objavljuje Boga koji se prema ljudima uvijek ponaša onako kako bi se oni trebali ponašati jedni prema drugima. Dakle, kršćanin iz zahvalnosti Bogu za njegovu dobrotu treba uložiti trud da pokuša i sam tu dobrotu oponašati, ne biti sudac, nego onaj koji prašta. Naša pravednost mora biti na tragu Božje pravednosti, veća i drugačija od pravednosti ovoga svijeta. Dakle, ne smijemo uzvraćati istom mjerom, ljubiti samo one koji nas ljube, to čine i farizeji. Mi moramo biti oni koji će započeti praštati, koji će izaći iz začaranog kruga zla tako što na učinjeno neće odgovoriti istom mjerom nego mjerom Kristovom.
Isus na kraju kaže: »Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!« (Mt 5,48). Traži od nas da nas vodi ljubav, kao što se Bog vodi ljubavlju u svom odnosu prema nama. Ljubav će nam omogućiti da praštamo, a da se ne osvećujemo, da ne mrzimo i ne želimo drugome zlo. Ljubav i praštanje odlike su Isusovih učenika. Tako živjeti zahtijeva veliki trud, ali i donosi veliki plod. Ako se oko toga budemo trudili, svi će prepoznati da smo Njegovi učenici, a mi ćemo dati veliki doprinos da ovaj svijet uistinu bude bolje mjesto nego što je sada. To je poslanje svakoga od nas.