Riječ Madeira na portugalskom jeziku označava drvo. Prostrane šume su nekada prekrivale cijeli otok, i otok se zvao Ilha da Madeira (Otok drveta). Prvi doseljenici su većinom posjekli te šume.
Rad za računalom nameće i povećane posjete društvenim mrežama. Htio-ne htio počne ti se dešavati pauza na nekoj od društvenih mreža, a samim tim ti na zaslonu iskaču informacije i fotografije koje nisi filtrirao i nisi izabrao. To me često uznemirava ali umije i iznenaditi, pa i donijeti neki lijep prizor, a posebno me obraduje kada razotkrijem nove stvari, inspirativne ljude i fascinantne predjele.
Ne često, ali prilično uporno, do mene dospijevaju fotografije s Madiere. Prvi put prije više od desetak godina, kada je jedna grupa poznanika nemilosrdno slala svima nama fotografije s njihovog odmora na Madieri, pa onda u razmaku od nekoliko godina opet, da bi prije nekoliko dana, s nekoliko stranica opet do mene dospjela ista destinacija. I uvijek isto divljenje, i uvijek ista radoznalost, i uvijek ista želja.
Za sve je vjerojatno kriv predivni Portugal i njegove beskanočne divne plaže koje su se ugnjezdile pored beskrajno plavog Atlantskog oceana. Ni jedan dio Portugala ne oskudijeva u prirodnim ljepotama, pa je samo pitanje želite li ljenčariti na plažama, uživati u degustacijama, juriti avanture, šetati, surfati ili nešto sasvim treće. Uz nezaobilazni Lisabon, Porto, Algarve, Sintra, Coimbra, Evora, Obidos, Guimara... na popis obveznih zastoja u Portugalu, među prvima ulijeće Madiera.
Cvijet oceana
Otok Madeira dio je istoimenog arhipelaga uz otoke Porto Santo, Desertas i Selvagens. Smješten je u Atlanskom oceanu dovoljno daleko od svega – od Portugala je udaljeno 900 kilometara, od afričkog kontinenta 600, a od Kanarskih otoka 400 kilometara. Srdačni i ljubazni žitelji, bogata priroda, voće za kakvo niste čuli, visoki i divni vidikovci, nevjerojatni vrtovi, vulkanske plaže i vina kakva do sada niste mogli ni zamisliti dovoljni su za zaustaviti pisanje i pobjeći na otok bez odgađanja.
Ukoliko će ovo biti ujedno i prvi posjet Portugalu, put bi trebalo isplanirati tako da letite preko Porta i Lisabona i tako obiđete i ova dva grada i to jedan u odlasku, drugi u povratku. Od mnogo pročitanih blogova, članaka i putopisa i saslušanih dojmova s putovanja o ovom vulkanskom otoku zaključak je da je za putovanje potrebno izdvojiti sedam dana. Naravno, ukoliko prilike dozvole, svaki ekstra dan prihvatite objeručke.
Priroda kao znamenitost
Dalje, naravno, imam popis što treba obići ili nikako ne propustiti. Osnovna vodilja prilikom posjeta otoku Madeira je kretati se što više. Jeste da ima neodoljive plaže, ali to nikako ne bi trebala biti primarna aktivnost. Mnogo je vrhova koje treba osvojiti, vidikovaca kojima pohitati, mnogo je jezera, vulkanskih bazena, cvjetnih vrtova, pa i barova za obići. Prve na popis stavljam litice, i to Ponta de Sao Lourenco jer sam njih prve ugledala kod prijatelja i one su me kupile. Ako sam dobro zapamtila, tu je potrebno odvojiti vrijeme za pješačku turu iako je moguće doći i kolima. Kada smo kod osvajanja visina, odmah na popis dodajemo i najviše vrhove jer mi je to strast, a i dobro dođe poslije u hvalisanju. Dva najviša vrha su Pico do Arieiro i Pico Ruivo i obvezni su za osvajanje. Kada pričamo o visinama, ovdje se nalaze nevjerojatni, divni i najviši vidikovci u Europi, a posebno se izdvaja Cabo Girao, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 500 metara i nudi nezaboravan pogled na Atlantski ocean, Funchal i daleke plaže ispod same litice. Promaklo mi je spomenuti da je Funchal glavni grad Madeire, nalazi se na južnom dijelu otoka i najbolje je u njemu naći smještaj jer je odlično povezan s ostatkom otoka, pa će vam sve atraktivnosti i aktivnosti biti dostupne.
Popis znamenitosti u Madeiri je vrlo dugačak i on nikako ne obuhvaća samo povijesne spomenike i crkve nego tu titulu nose i spomenuti vidikovci, botanički vrtovi i ostale prirodne ljepote. Dah će vam oduzeti Botanički vrt u Funchalu, tradicionalne kućice Santana, Crkva Nossa Senhora do Monte, tržnica u glavnom gradu, katedrala, Vulkāns bazen u Porto Moniz…
Niti sam stigla pisati o prelijepim plažama, niti o ukusnom vinu, niti o toplim i dragim ljudima koji žive u Madieri ali se nadam da sam uspjela prenijeti čaroliju koju otok nosi u sebi.
Gorana Koporan
