Iako ne i najbrojnije, prezime Sudarević zacijelo je pri vrhu ljestvice učestalosti među bunjevačkim Hrvatima. Bar u ovim krajevima. Dovoljno je samo prelistati telefonski imenik (ako to netko danas još uopće radi) ili pak obići groblja u Subotici i njenoj okolici, pa se uvjeriti u istinitost početne tvrdnje.
Ipak, za razliku od Dulićevih – koji su se krajem devedesetih godina prošloga stoljeća okupili na Đurđinu, a pokojni vlč. Lazar Ivan Krmpotić 2003. objavio knjigu Veliko obiteljsko stablo Dulićevih – te individualne genealoške radoznalosti kolegice Katarine Korponaić o povijesti vlastitog prezimena koja je 2018. također rezultirala knjigom (Tajanstvena Subotica), Sudarevićevi su se odlučili da istraživanje vlastite familijarne prošlosti upriliče na drugi način: u vidu prela, koje je u subotu, 8. veljače, održano u restoranu Dukat. Iako je formalni organizator ovog prela bio poznati subotički snimatelj (i redatelj) dokumentarnih filmova Zvonimir Sudarević, on sam kaže da je ideja o okupljanju potekla od osobe koja ne nosi ovo prezime, ali je dio te obiteljske loze – Borisa Aleksova.
»Ideja da se nađemo stara je pet godina, jel je i kod mene jedna jaka linija Sudarevi. Uvik se puno divanilo o pradidi Vranji, velikom županu i gradonačelniku Subotice, i pramajki Mandi. Al ni to nije toliko važno, jel je zapravo sve krenilo s druge strane moje familije, od Mirka Stojnića iz Novog Sada, koji je heraldičar i koji se jako zanima za grbove u Vojvodini. U jednom divanu s njim nadošli smo na to da su i Sudarevićevi 1. marta 1751. dobili svoj grb, i to zbog vojni zasluga Gaje Sudarevića, koji je poreklom s Verušića«, kaže Aleksov.
Međutim, budući da je grb samo opisan, a sam crtež ili nikada nije bio urađen ili danas ne postoji (ili se ne zna da postoji), sugovornik kaže da je Stojnić, uz manje izmjene u odnosu na opisani original, izradio grb Sudarevićevih koji je na prelu i podijeljen svim gostima.
Prvi doseljenici s ovim prezimenom, kaže Zvonimir, u ove krajeve došli su još početkom XVII. stoljeća, oko 1620., a to, kako navodi, potvrđuje i prvo prezime Sudarević koje se nalazi na drugom listu franjevačke matične knjige u Subotici.
»Podatke o ranijem doseljavanju nismo uspjeli naći, ali ono što znamo je da i danas postoji jedno selo s oko 170 prezimena Sudarević, koje se nalazi kraj Čazme u Hrvatskoj. Ne mogu tvrditi da i mi odatle vodimo porijeklo, ali ako je tako, onda nas s oko 200 s ovim prezimenom u Subotici ima puno više«, kaže Zvonimir Sudarević.
Ali, kao i Boris Aleksov, i on ističe da je ideja o međusobnom upoznavanju ove razmjerno brojne familije bila ključna za okupljanje. Prije pet godina, kada su se prvi put sastali, kaže Zvonimir, bilo je 13 obitelji s istim prezimenom, a da se međusobno nisu znali. Cilj je i tada i sada, kaže on, bio da kroz upoznavanje dođu do podataka o tome »tko je kome što«, odnosno da se upoznaju s vlastitom obiteljskom poviješću, a to znači koliko grana Sudarevićevih danas postoji, gdje ih ima, u kakvim su (i jesu li uopće) rodbinskim odnosima i slično.
Iako na prvom prelu ove familije u subotu nije bilo gostiju iz okoline Sombora ili Baje, među osamdesetak prisutnih našao se i jedan Sudarević koji nije iz Subotice ili njene okoline. Zapravo, nije ni iz Vojvodine ni iz Mađarske nego iz Hrvatske, konkretnije iz Starih Jankovaca, mjesta udaljenog po desetak kilometara između Vukovara i Vinkovaca. Dragan Sudarević u tom mjestu obavlja dužnost načelnika općine, a na prelu se nije našao slučajno:
»Preko društvenih mreža upoznao sam se sa Zvonimirom i bio sam u Subotici već na prvom susretu Sudarevićevih 2016. Iako u mom mjestu nema Sudarevićevih i u svojoj lokalnoj samoupravi sam po tom pitanju u debeloj manjini, osjećam veliku pripadnost prema tom prezimenu i zato sam se rado odazvao i ovom pozivu. Iako ne znam puno o svom prezimenu, znam da je većina Sudarevićevih u Subotici, a ja se s tim u vezi volim našaliti riječima da je vjerojatno neki moj predak bio šepav, pa nije s ostalima stigao u ove krajeve nego se zaustavio u Starim Jankovcima«, kaže Dragan Sudarević, dodajući, sada već u zbilji, da ni u mjestu u kom živi oni nisu »tikva bez korijena«, jer je njegov sin 14. koljeno Sudarevićevih u matičnim knjigama Starih Jankovaca.
Među najstarijim sudionicima prela prošle subote bio je sedamdesetčetverogodišnji Ivan Sudarević iz Subotice, koji je također i član organizacijskog odbora za njihovo okupljanje. S obzirom na svoje godine, nije mu teško prisjetiti se vlastitih iskustava koja ujedno otkrivaju i pravu suštinu prela:
»Kadgod su najčešća prela bila ona marinska, i u to vrime se uglavnom išlo kod dide i kod majke. Obavezna su bila i prela novom zetu, koja su se obično pravila za Materce. Prija tog je obično bio disnotor, pa je i užna bila bogata, a gost se za to vrime darivo značajnim darovima.«
Na koncu, organizatori ističu kako se nadaju da će za sljedeće prelo doći puno veći broj Sudarevićevih, kako iz Subotice i okoline, tako i Somboraca i Bajana, ali i onih iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine. Kako bi, uz navedeno, možda utvrdili i tko su potomci nositelja plemićke titule Gaje Sudarevića.
Z. R.