Čovjek zna da je put do Boga i vječnosti osiguran čuvanjem Božjih zapovijedi. Je li to baš tako jednostavno, kako se u prvi mah čini? I u Isusovo vrijeme vjernost Mojsijevom zakonu bila je nešto što je iznad svega, kada je vjera u pitanju. Oni su u zapovijedima vidjeli jasne smjernice koje vode u život. Međutim, načinili su veliku grešku u njihovom tumačenju i čuvanju, a i mi je danas ponavljamo – sve su shvatili previše formalno i doslovno. Ali, Božji zakon nije kao naši zemaljski zakoni, on u svome središtu ima ljubav.
Ne kao farizeji
U Isusovo vrijeme tumačenje Mojsijeva zakona otišlo je toliko daleko da je obuhvaćalo 613 različitih propisa. Obični ljudi većinu propisa nisu ni znali, pa ih se nisu mogli ni pridržavati, a farizeji i pismoznanci poznavali su svaki propis i strogo su se njima vodili. No, u toj šumi zabrana i dopuštenja izgubilo se ono ključno što je Bog imao na umu kada je davao zapovijedi, a to je ljubav, ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Njihovo robovanje slovu zakona bilo je čisti legalizam, ispražnjen od svake vrste ljubavi. Zapovijed je bila ispred čovjeka, te je takva pravednost često nanosila više štete nego koristi u međuljudskim odnosima. Zato Isus na pitanje koja je zapovijed najveća od svih odgovara da je to zapovijed ljubavi prema Bogu i njoj slična, zapovijed ljubavi prema bližnjemu, dodajući: »O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci« (usp. Mt 22,36-40). Na taj način upozorava da strogi legalizam treba odbaciti i tumačiti zapovijedi tako da je ljubav u središtu.
Farizeji i pismoznanci spočitavali su Isusu što ozdravlja subotom i druži se s carinicima i grješnicima, te ga optuživali da time krši Mojsijev zakon. Pa iako se i danas može nekom učiniti da je Isus svojim ponašanjem postupao protivno Zakonu i mijenjao ga, on sam jasno kaže: »Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. Nisam došao ukinuti nego ispuniti« (Mt 5,17). Na to dodaje: »Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom« (Mt 5,19). Tako, dakle, Isus pojašnjava da njegovo »ispuniti Zakon« ne znači mijenjati ga, ublažavati i prilagođavati vremenu ili mišljenju većine. On je došao Zakonu vratiti pravi smisao, a to je da čovjek sam mora odabrati vršiti Zakon i ići u život, ili ga odbaciti. Samo ga ljubav može potaknuti na ispravan odabir, a za mnoge tu je bio ključan susret s Kristom.
Čisto srce
Iako su farizeji i pismoznanci bili vrsni poznavatelji i vršitelji Zakona, Isus ipak kaže: »Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko« (Mt 5,20). Dakle, zapovijedi treba vršiti, ali na drugačiji način od farizejskoga. Njihovo čuvanje zapovijedi nije bilo u skladu s pravednošću koju Isus donosi. Ona pravednost koju on donosi nije veća u odnosu na prijašnju nego je posve drugačija. To je pravednost koju pokreće ljubav. Ona je pravedna, ali pazi na čovjeka, jer nije svrha sama sebi nego je u službi ljudi.
No, Isus ispred pravedne kazne za počinjene prijestupe ističe izbjegavanje grješne prigode. Grijeh započinje već u mislima i srcu, te ako se tu ne zaustavi, onda eskalira i dovede do veće štete. Treba se kloniti i svake misli i osjećaja koji nas mogu dovesti do grješne radnje. U tome se čovjek vježba i tako sprječava sve one posljedice koje grijeh nosi. Čisto srce je ono što Isus želi od svojih učenika, a to će ih upraviti da čuvaju Zakon bez bojazni da će ga prekršiti.
Mi smo često poput farizeja, obični legalisti. Preusko shvaćamo zapovijedi i tako se preispitujemo kada se pripremamo za ispovijed. Mislimo da smo bezgrješni ako nismo nikoga ubili ili pokrali. Ali ako počnemo ispitivanje savjesti od dvije zapovijedi ljubavi, pa kroz njih pogledamo na ostale zapovijedi, shvatit ćemo da činimo mnogo toga što jedan kršćanin ne bi trebao, da griješimo, ne samo djelima nego i propustima, da u našim srcima ima mnogo toga što nas može odvesti u nove grijehe. Bog nam je dao zapovijedi, ne da prijeti kaznom i utjeruje strah nego da nas usmjerava pravim putem koji vodi u život. A Isus nas podsjeća da na tome putu glavna vodilja treba biti ljubav. Tko to shvati sigurno kroči putem života.
