Nakon skoro pedeset godina članstva, Ujedinjeno Kraljevstvo (nazivano i Velika Britanija) je istupilo iz Europske unije i tako se ostvarila volja naroda, koji se na referendumu, istina s malo više nego polovinom glasova, odlučio na Brexit. Europski parlament je 31. siječnja, s velikom većinom glasova, usvojio sporazum o istupanju Ujedinjenog Kraljevstva iz zajednice naroda Europe, i tako se EU s 28 svela na 27 članova. Britanske članove Europarlamenta i samu Britaniju parlamentarci su ispratili jednom zajedničkom, pomalo tužnom škotskom pjesmom Auld Lang Syne, koju u anglofonskim zemljama pjevaju za rastanak, obično poslije ponoći u Novoj godini ili na sprovodima. Pjesma koja počinje stihom »Sjetit ćeš se, draga moja, radosne mladosti«, napisao je škotski pjesnik Robert Burns, na melodiju jedne tradicionalne škotske pjesme. Pjesmu su zajedno pjevali i Britanci i ostali, držeći se za ruke. Scena je doista bila dirljiva, neki su brisali i suze. Nakon pjesme, Britanci su napustili salu. Odlazak je proslavljen pjesmom i u Londonu, a tu se orila pjesma o britanskoj kraljici. Burnsova pjesma se pjevala i u škotskom glavnom gradu Edinburghu, gdje su paljene svijeće u znak tuge i odmah je najavljena namjera da se održi referendum o osamostaljenju Škotske, i o namjeri da i nadalje budu članovi EU. Slični glasovi su se čuli i u Sjevernoj Irskoj, gdje je najveći problem granica s Irskom. No, za britanskog premijera posao zasad još nije završen, jer do konca ove godine treba se dogovoriti o važnim detaljima (npr. Gibraltar), a Velika Britanija će i dalje uplaćivati svoj pripadajući dio za EU fondove (ovo su prije osporavali, ali očito nije ništa besplatno). Interesantna je bila izjava našeg predsjednika, koji je prilikom posjeta novog povjerenika EU za inozemne poslove rekao da će »u budućnosti Srbija biti nova, 28. članica Unije i tako će stupiti na mjesto Engleske«. Kasnije će biti riječi i o ovome. 

Imperijalist ostaje imperijalist!

Britanci su dugo raspravljali da li da pristupe tadašnjoj Europskoj zajednici, kada su se konačno odlučili to uraditi. Uvijek su malo bili unutra, ali malo i van. Naravno, nikako im se nije svidjelo da im Francuzi, a pogotovo Nijemci, određuju neka pravila. Ipak su oni bili velika sila. Nakon I. svjetskog rata britanska imperija se prostirala na cijeloj zemaljskoj kugli i zauzimala je skoro 25% suhozemnog dijela planeta. Indija, Kanada, Australija, Južna Afrika, indonežanski poluotok, Egipat, Sudan itd. Nakon završetka II. svjetskog rata uslijed pokreta protiv kolonijalizama (uz snažnu podršku SSSR-a) moć Britanije polako, ali sigurno je počela opadati, ali u svijesti britanske elite imperijalno razmišljanje nije iščezlo. Naprosto su bili navikli da oni vode glavnu riječ, ali tu su sad bile dvije velike sile, koje su vodile tzv. Hladni rat. Na trenutke ipak su pokazali da su »svjetska sila«, sjetite se recimo rata s Argentinom, koja je okupirala Folklandske otoke (12.173 km²; 2.840 stanovnika). Rat je vođen 1982. godine, kada je Velika Britanija, kao nekada, »preko sedam mora«, poslala svoju elitnu flotu, među kojom jedan nosač aviona i atomsku podmornicu. Britanci su istjerali agresore i otoke su ponovo stavili pod svoju vlast. Po meni ovaj, u to doba najsuvremeniji rat, ujedno je bila i »labuđa pjesma« britanske imperije. Zvuči kao dio neke farse, ali zvaničnici u UK govore o ponovo stečenoj slobodi, o tome da će sada sami određivati svoju sudbinu i krenut će u »vrtoglavi razvoj«. Očito ni njihovim političarima ne manjka sposobnosti obećavanja kula i gradova.   

Utrka s »vezanim nogama«

Ovih dana konačno smo saznali da će izbori na svim nivoima vlasti biti održani 26. travnja. Istina, još neki »mali detalji« nedostaju. Primjerice, promjena izbornog zakona (cenzusa), ali to će se sigurno riješiti. Po mom mišljenju, ovi izbori trebaju riješiti sljedeće probleme: treba osigurati izlaznost birača, barem nešto preko 50% (kao kod Brexita) da bi se rezultati smatrali validnim. Uvjeren sam, iz iskustva na temelju dosadašnjih izbora, od prvog do posljednjeg, ovo »osigurati« je lakši problem. Takozvani bojkot izbora je besmislen i nekoristan. Svakako će glavna »bojišnica« biti parlamentarna borba za Beograd. Teži problem je da vladajućoj stranci treba stabilna dvotrećinska većina u parlamentu, iz razloga što nikakvo kompromisno rješenje s Kosovom nije moguće bez promjene važećeg Ustava (koji je usvojen na sumnjivom referendumu). Ako se dobije željena većina, onda su mogući dalji koraci ka kompromisu, a ako se to ne postigne, onda će se i dalje hodati »vezanih nogu« k EU. Po mišljenju euroskeptika, prije će se raspasti EU nego što ćemo mi biti njeni članovi. Ali postoji i mogućnost da se UK ponovo vrati u zajednicu u cjelini ili bar neki njeni dijelovi, a opet prije naše zemlje. Zato naš predsjednik treba opreznije davati izjave. Budući da nitko ne zna što donosi sutrašnji dan. U stvari, on se možda šalio!