Ordinarijat Beogradske nadbiskupije u subotu, 1. veljače, bio je domaćinom susreta redovnika, redovnica i svih Bogu posvećenih osoba s područja Srbije čime je obilježen Dan posvećenoga života i u našoj crkvenoj pokrajini. Susret je započeo prijepodnevnim okupljanjem više od trideset sudionika u crkvi Krista Kralja uz priliku za svetu ispovijed tijekom kratkog euharistijskoga klanjanja kao priprave na svečano misno slavlje.
Redovnički identitet i način življenja
Svetu je misu, uz koncelebraciju svih prisutnih svećenika, predslavio beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar. Uvodeći prisutne u euharistijsko slavlje, nadbiskup je istaknuo kako je, budući da je i on sam redovnik, ovo za njega bio posebno radostan dan – dan u kojem si posvješćujemo da su Bogu posvećene osobe u srcu Crkve, na poseban način od Boga voljene te daju Crkvi onaj identitet koji se bez njih ne bi ostvarivao. Središnja poruka nadbiskupove homilije temeljila se na razumijevanju redovničkog identiteta i načina života kroz dimenziju jedinstva koje izvire iz trojstvenog zajedništva božanskih osoba, te koje se očituje i živi u zajedništvu Bogu posvećenih osoba, a onda i prelijeva na njihov trud oko jedinstva u svim segmentima ljudskoga društva, a napose ekumenskog djelovanja: »Jesmo li mi, redovnici, otkrili onaj communio kojeg je naglasio Drugi vatikanski koncil? Zagledani u zajedništvo Trojstva, taj izvor jedinstva, mi smo pozvani živjeti svoju duhovnost u današnjoj Europi koja je na kušnji: u onoj mjeri u kojoj redovnici ne žive svoju duhovnost, u toj se mjeri sekularizacija nastavlja.« Nadbiskup je podsjetio da posljednji ekumenski sabor definira Crkvu između ostaloga i kao mysterium communionis – otajstvo zajedništva, naglasivši kako ni redovnici nisu imuni na sveprisutni proces zaborava jedinstva: »Danas se otajstvo Trojstva tumači samo teoretski, a zaboravlja ga se živjeti konkretno. Redovnici su prije svih pozvani živjeti zajedništvo Trojice i na taj način shvatiti da su razlike koje među ljudima postoje prisutne samo zato da se sveobuhvatnije i jasnije otkriva jedinstvo. Živjeti jedinstvo kao tajnu Crkve znači izgrađivati njenu proročku dimenziju, tako vlastitu redovničkom pozivu«, rekao je nadbiskup i zaključio kako bogatstvo zajedništva Trojstva treba biti uzorom naših zajednica koje okupljaju osobe različitih kulturnih tradicija i nacionalnosti.
Papina enciklika
Nakon euharistijskoga slavlja, susret se nastavio u dvorani Ordinarijata Beogradske nadbiskupije gdje su sudionici prisustvovali prigodnom izlaganju enciklike sv. Ivana Pavla II. Ut unum sint. Nakon pozdravnih riječi nadbiskupa Hočevara i kratkog uvoda fra Zdenka Grubera, koji je jedan od organizatora ovog susreta, četrdesetominutno predavanje održao je mr. Dinko Glavaš predstavivši bitnu poruku ovoga dokumenta, čime je obilježena 25. godišnjica njegovog proglasa. Predavač je okupljenima predstavio encikliku u njezinoj trodiobi koju je iznio papa pojasnivši teološka utemeljenja ekumenskog djelovanja, već postignute rezultate i ostvarenja zajedništva te napokon prijedlog perspektiva za buduća nastojanja oko ekumenskoga rada. »Kada papa izjavljuje da vjerovati u Krista znači željeti jedinstvo, onda nam želi reći da ekumensko poslanje ne predstavlja naknadni dodatak crkvenom djelovanju ili humani napredak u ostvarivanju kulturnih susjedskih odnosa, već da misionarska i ekumenska dinamika, poslanje i otajstvo zajedništva spadaju na samu bit Crkve kao zajednice koja mora sakupiti sve i svakoga u Kristu. Naše ekumensko nastojanje stoga mora biti prvenstveno nastojanje oko izgradnje osobnog zajedništva s Bogom koje će onda po uzoru na unutartrojstveno zajedništvo božanskih osoba rezultirati nužnim stvaranjem jedinstva ljudi međusobno; jedinstva koje već sada postoji, ali ipak nepotpuno, a podrazumijeva zajedništvo u općenju s Bogom na razini vjeroispovijesti, sakramenata i crkvene hijerarhije«, istaknuo je predavač.
Nakon predavanja susret se nastavio skupnim razmatranjem razložene tematike razgovorom u četiri grupe od kojih je svaka tijekom završnog plenuma iznijela vlastita ekumenska iskustva s naglaskom na prijedloge i poticaje za daljnju suradnju. Susret je prikladno zaključen zahvalnom molitvom i prigodnim domjenkom u prostorijama Ordinarijata.
D. G./kmc
