Kroz cijelu povijest spasenja Bog je vjeran čovjeku, ali čovjek je često nevjeran Bogu. Bog obećava i nudi spasenje, te svoja obećanja ispunjava, ali čovjek često ne mari za Božju riječ. Tako je Bog po prorocima davno prije obećao rođenje Spasitelja, te je to obećanje i ispunio prije dvije tisuće godina, a blagdan Svijećnice nedvojbeno potvrđuje da su se riječi mnogih proroka ispunile upravo u djetetu koje je Marija donijela prikazati u hramu. Iako je Bog dao jasne znakove da je došlo vrijeme da pošalje ljudima Mesiju, mnogi ipak nisu za to marili te su za te znakove ostali slijepi. A u naše vrijeme, prepoznajemo li mi znakove Božjega djelovanja i njegove blizine ili za to i ne marimo mnogo?

Starac Šimun

Da majka donese dijete u jeruzalemski hram nije bila nikakva neobična pojava, jer je to propisivao Zakon – prikazati Gospodinu prvo muško dijete. I tko zna koliko je žena donijelo istoga dana kada i Marija svoga prvorođenca prikazati u hramu. U toj običnosti izvršavanja zakonske odredbe neobično je to što je toga dana među prikazanom djecom bilo ono dijete na kojem su se ispunila proročka obećanja: »I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite.« (Mal 3,1). Cijeli Stari zavjet na različite načine govori o Kristovom dolasku, a sada se ispunilo vrijeme i Krist je među ljudima. Mnogi nisu razumjeli proročke najave i Božja obećanja, neki će ih razumjeti tek kada se ispune, a kod nekih će srce ostati zatvoreno i neće prepoznati onoga koji je stoljećima najavljivan, a sada poslan da se na njemu ispune Pisma. Oni koji prepoznaju ispunjenje obećanja u povijesti i koji u njemu na neki način sudjeluju su sasvim obični ljudi, ali posebni po svojoj vjernosti Bogu i njegovoj volji. Trenuci Božje objave ne moraju biti nikakve posebne i neobične pojave, već se to događa po običnim svakodnevnim stvarima i pojavama, kao što je bilo i kod Isusovog prikazanja u hramu. 
A Božje djelovanje bili su sposobni spoznati samo oni koji su ga istinski štovali i bili mu vjerni. Spoznaja toga djelovanja nije bila rezervirana za visokopozicionirane ljude, hramske službenike, farizeje, levite i sl. Za starca Šimuna nigdje ne piše da je on obnašao neku posebnu službu, spominje se samo njegova vjernost Bogu: »Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjeg.« (Lk 2, 25-26). U svojoj pravednosti i bogobojaznosti Šimun je bio vjeran Bogu i u svojoj svakodnevici mu služio, zato je snagom Duha Svetoga mogao prepoznati Mesiju u jednom običnom događaju, kakvih je vidio bezbroj. Po nadahnuću Duha Svetoga našao se u pravo vrijeme u hramu, kada će se ispuniti njegovo »iščekivanje utjehe Izraelove«. Tako se u njegovom uobičajenom dolasku u hram ispunjava nešto neuobičajeno. On postaje svjedok ispunjenja proročkih obećanja: »Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: ‘Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga’« (Lk 2,27-32).

Bog i danas djeluje

Najveći Božji zahvat u ljudsku povijest bio je rođenje njegova Sina. No, Bog nije svoj narod ostavio nakon Isusovog uzašašća na nebo. Djeluje i danas na različite načine. Međutim, potrebno je očima vjere prepoznati to djelovanje. Isusovi suvremenici očekivali su slavnoga Mesiju, ratnika, koji će ih na neki zadivljujući način osloboditi od rimske vlasti. Zato što nisu imali snažnu vjeru i povjerenje u Boga, nisu prepoznali u Isusu onoga kojega su čekali, jer Isus nije odgovarao uvriježenim predodžbama.
Tako i mi imamo svoja očekivanja i svoje vizije o Božjem djelovanju. Ne oslanjamo se na njega niti imamo povjerenja u njegove načine djelovanja, zato ga ne možemo ni prepoznati u svakodnevici. Starac Šimun bio je pravedan, bogobojazan i iščekivao je, kaže evanđelje. Iščekivanje ne znači imati viziju rješenja, nego jednostavno čekati Božji zahvat. Bogobojazan nije onaj koji se Boga plaši već, naprotiv, onaj koji s Bogom računa i živi prema Božjem nauku. Takav je bio Šimun, te je Božji zahvat u povijesti prepoznao prije nego ostali. I mi trebamo biti bogobojazni, pravedni te potpuno oslonjeni na Boga kako bismo spoznali da on i danas među nama djeluje.