Nakon što je još početkom 19. vijeka demistificirana zabluda kako su javna kupatila potencijalni izvor zaraze, a kupanje u njima ne pristaje gospodi, ubrzo se diljem Europe počinje razvijati ovaj novi, sada opće prihvaćeni trend. Tako ni Subotica, sa svojim jezerskim biserom Palićem, nije željela zaostajati za ostalim civiliziranim svijetom. Vojni liječnici su, tijekom planskog obilaska Monarhije, uvrstili i Palić u svojevrsni registar tzv. blagotvornih mjesta, što je poslije uveliko doprinijelo odluci gradskih vlasti da se 1842. godine sjeverna obala jezera uredi kao kupalište. Samo tri godine kasnije uređen je i namjenski objekt (donja trščara – arhitekt János Skuléti) koji je u ponudi imao dvadeset soba, staju za konje i komoru za pohranu namirnica. Službeno, upravo 1845. godina se može uzeti za organizirani početak razvijanja turizma na obalama palićkog jezera. Dolaskom pruge Alföld – Fiume (Rijeka), Subotica i Palić dobivaju nove goste i turizam, kao već prihvaćena grana gospodarstva, se počinje ubrzano razvijati. Godine 1885. je na mjestu današnjeg Ženskog štranda izgrađen objekt tipa sojenice – Žensko kupatilo.
U tom duhu, usporedo s izgradnjom Gradske kuće, tadašnja vlast u Subotici poduzima velike građevinske zahvate i na dodatnom građevinskom uređenju Palića. Tako su glasoviti arhitekti Jakab i Komor 1912. godine počeli graditi Veliku terasu, hotel Jezero, Glazbeni paviljon, vodotoranj i Ženski štrand. Osnovna svrha ovog, već tada mondenskog, kupališta zatvorenog tipa je bilo omogućavanje nesmetanog kupanja (skriveno od muške znatiželje) pripadnicama ženskog spola. Stoga su arhitekti napravili jednu veliku drvenu sojenicu u secesijskom stilu, koja je stojala na pobodenim trupcima u plićem dijelu priobalnog pojasa gdje je formiran mali poluotok kako bi kupališna zgrada imala ovalan oblik. Ondašnje dame su imale na raspolaganju puni komfor raskošno uređenih kabina i kupale se u onovremenskim potpuno zatvorenim kupaćim kostimima. Mnogo godina kasnije (1919.), prigodom posjeta Subotici, Ženski štrand i igranku koja je bila upriličena u ovom turističkom objektu tada već mnogo otvorenijeg tipa, posjetilo je NJ. V. regent Aleksandar Karađorđević.  
Vremenom je Ženski štrand prolazio kroz tehnološku modernizaciju, pa je 1985. godine izvršena »druga rekonstrukcija« tijekom koje je kupalište dobilo električnu instalaciju, gradsku vodu, sanitarni čvor i kanalizaciju. Ponovno uljepšavanje ove secesijske turističke ljepotice organizirano je 2011. godine i danas Ženski štrand, uz Veliku terasu, predstavlja glavnu turističku atrakciju najvećeg vojvođanskog jezera. Zanimljivo je, na koncu, zabilježiti i jedan mali paradoks koji se osamdesetih godina događao unutar ograđenog dijela. Naime, tada su se, za razliku od svojih potpuno obučenih prethodnica, također skrivene od znatiželjnih pogleda javnosti, na jednom dijelu Ženskog štranda potpuno nage kupale prve subotičke nudistkinje.  
D. P.