Teniski reket je Subotičanin Darko Ivković (1975.) uzeo u ruke u osmoj godini i aktivno trenirao sve do završetka osnovne škole da bi se nakon višegodišnje pauze ponovno vratio aktivnom igranju, ali sada na veteranskoj natjecateljskoj razini. Specijalizirao se za igru parova i skupa s Ivanom Kaji-nićem, protekle 2019. godine zauzeli su drugo mjesto u brojnoj konkurenciji teniskih veterana Vojvodine (kategorija +35). Posljednjih nekoliko godina, usporedo s »bijelim sportom«, Darko se počeo aktivnije baviti i planinarenjem, tj. aktivnim boravkom u prirodi i postao članom udruge Poželi želju iz Subotice.
Tenis je bio i ostao Vaš prvi sport, ali čini se kako vremenom aktivan boravak u prirodi sve više preuzima vodeću ulogu.
Volim igrati tenis, najviše u društvu svojih dobrih prijatelja, jer je pored sportske aktivnosti uvijek tu i obavezno druženje nakon naših singl i dubl mečeva. Prošle godine sam se, skupa s Ivanom Kajinićem, odlučio malo ozbiljnije baviti i natjecateljskim veteranskim tenisom; osvojili smo nekoliko turnira i sezonu smo završili na drugoj poziciji u kategoriji dubl igrača starijih od 35 godina. Sve to je, prije svega, za mene jedno veliko zadovoljstvo i prilika za druženje i upoznavanje novih ljudi s kojima sam u međuvremenu ostvario lijepa sportska prijateljstva.
Jesu li isti porivi bili presudni prilikom odluke da se učlanite u udrugu Poželi želju?
Planinarenjem, više bih to nazvao boravkom u prirodi jer je mnogo više pješačenja, počeo sam se aktivnije baviti 2018. godine. Saznao sam kako u Subotici postoji udruga ljubitelja prirode Poželi želju, koju vodi njen osnivač Zoran Vukmanov, i ubrzo sam se učlanio i krenuo na prva pješačenja u okolici našega grada i po obližnjim mjestima.
Ali početne aktivnosti u ravnici su se ubrzo razvile u lijepe i interesantne višesatne boravke na obroncima planina u Srbiji i inozemstvu. Gdje ste sve do sada planinarili i pješačili?
U organizaciji naše udruge do sada sam sudjelovao u »akcijama« na Tupižnici, Staroj planini i Rudniku. Što se tiče inozemnih planinarskih ekskurzija, bili smo na Papuku (Hrvatska) i na brdskim stazama u Budimskim brdima i Szekszárdu (Mađarska).
U kojoj mjeri Vam prethodno bavljenje drugim sportom pomaže u novoj sportskoj aktivnosti? 
Kondicija i određena doza spretnosti koju ovaj sport zahtijeva u velikoj mjeri mi pomažu u pojedinim momentima nešto zahtjevnijih planinarskih tura, jer ponekad je potrebno prepješačiti i do 20-30 km, što se, realno, bez određene pripreme ne može uspješno okončati. Primjerice, na posljednjoj akciji u Szekszárdu hodao sam šest i pol sati, jer sam izabrao dionicu dugu 30 km. Uspio sam je svladati bez ikakvih problema, što me je ispunilo posebnim zadovoljstvom.
Nakon dvije godine aktivnog članstva, što biste izdvojili kao svoj glavni motiv u ovoj sportsko-rekreacijskoj aktvnosti?
Planinarenje, tj. boravak u prirodi, mi se jako svidjelo zbog specifičnog osjećaja koji doživljavam tijekom pješačenja ili osvajanja određenih planinskih vrhova. Osjećaj je neponovljiv i svaka osoba ga doživljava na sebi svojstven način. Na koncu, osjećaj zadovoljstva i osmjesi ostalih članova ekspedicije, kada se uspemo na vrh ili završimo pješačku turu, govore više od svih riječi. Rekao bih da je to taj glavni motiv koji nas sve povezuje u udruzi Poželi želju.
Počeli smo s tenisom, pa je red i da završimo s Vašim prvim sportskim izborom. Kako stoje teniske akcije za novu sezonu?
Prema dogovoru s mojim dubl partnerom Ivanom, nastavljamo s nastupima na pojedinim turnirima iz kalendara veteranske sekcije Teniskog saveza Vojvodine, a imam namjeru okušati se i nekoliko puta u pojedinačnoj konkurenciji, s obzirom na to da prelazim u novu starosnu kategoriju (+45). Uz dobru organizaciju, bit će vremena za obje sportske aktivnosti.
D. P.