Tema

Tribina poljoprivrednika o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu

Tribini je prisustvovalo tek četrdesetak poljoprivrednika i nitko iz Ministarstva poljoprivrede * Omogući li se strancima dugoročni najam, to zemljište nikada više neće koristiti domaći poljoprivrednici

 

Višestruko tužnom, bolje rečeno jadnom, mogla bi se opisati slika koja ovih dana dobiva svoje posljednje konture, a koja se odnosi na izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Tužnim, bolje rečeno jadnim, mogao bi se opisati odnos Vlade, odnosno Ministarstva poljoprivrede spram samih poljoprivrednika, ali i javnosti općenito, jer je pripremilo dokument koji se drži u tajnosti i koji kao takav nije ni predviđen za javnu raspravu, ali jeste za usvajanje po hitnom postupku. Tužnom, bolje rečeno jadnom, mogla bi se opisati i uloga, pa i zainteresiranost samih poljoprivrednika za ovaj dokument koji će vjerojatno vrlo brzo itekako utjecati na njihov ionako nezavidan položaj u lancu od primarne proizvodnje do trgovine njihovom robom.

 

Nadničari na svojoj zemlji

 

 O čemu je, dakle, riječ? U organizaciji Regionalnog ureda za ruralni razvoj prošle je srijede u Subotici održana tribina, čija su jedina tema bile izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu, odnosno onaj dio koji se odnosi na mogućnost prodaje poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini strancima. I upravo ova je tribina na najbolji način oslikala stanje stvari koje već odavno karakterizira odnos države i poljoprivrednika. S jedne strane, tribini je prisustvovalo tek četrdesetak poljoprivrednika, što je gotovo pa zanemariva brojka u odnosu na ozbiljnost teme, a s druge, iako uredno pozvani, na tribinu se niti ovoga puta nije udostojio doći niti jedan predstavnik Ministarstva poljoprivrede da svojim »štićenicima« objasni o čemu je u spomenutom dokumentu riječ i da im pruži neku lijepu riječ koja bi im došla kao utjeha na splasnula očekivanja glede budućnosti. Ako bismo baš čeprkali po razlozima male posjećenosti tribine, onda bi jedan od zaključaka mogao biti taj da su poljoprivrednici već odavno izgubili povjerenje u svoje predstavnike u udrugama, a ako bismo to isto pokušali primijeniti na ignorantski odnos Ministarstva prema svom »stadu«, onda se zaključak nameće sam po sebi: ono to zna i zato se tako i ponaša.