Lijepa karta prostora između palićke pruge i jezera s imenima vlasnika vila i tadašnjih velikih placeva u Banji Palić potječe iz 1888. godine, a izradio ju je Pál Karvázy (čuva se u Povijesnom arhivu Subotica). Objekti su u to vrijeme podizani i s druge strane pruge, sjeverno od prikazanog prostora, no ovo je karta Banje u koju se često stizalo upravo željezničkom trasom, popularnom i novom, napravljenom 1869. godine. Kada se pogleda ova karta u nekoliko boja, premda je samo tlocrt, nije teško s nešto mašte dočarati staro vrijeme, dok su od željezničke postaje (u gornjem desnom kutu) ka obali jezera, kroz park šetale dame u dugim haljinama i muškarci sa šeširima. Bilo je to posve drugo vrijeme, a jezerska voda bila je ljekovita i slana.
Danas je glavna šetnica od Horgoškog puta postavljena sredinom parka, odakle pogled »puca« ka Velikoj terasi i obali jezera. Prije je – to se vidi i na karti – šetnica ka Banji bila postavljena nešto bliže željezničkoj postaji i vodila je uz vile (na desnoj strani karte). Ova staza postoji i danas. Od kako je nedavno popločana i proširena, zadovoljstvo je proći šetnicom između starih vila i parka (prikazano je na donjoj fotografiji). Već od prve vile, a to je danas ljekarna, u daljini se vidi jezero. Prema podacima Gordane Prčić-Vujnović (Građanski ljetnikovci na Paliću od sredine 19. stoljeća do Prvog svjetskog rata; Zaštitar II.), istočno od parka 60-ih godina 19. stoljeća podignute su vile odvjetnika Józsefa Budaija, Félixa Parcsetitsa (danas crkva i župni ured), odvjetnika i zemljoposjednika Ágostona Kovacsitsa i zemljoposjednika i profesora crtanja Lajče Poljakovića (danas ambulanta).