Priča o Hrvatskom obrazovno-odgojnom centru postala je u našim novinama priča u nastavcima. Od kolovoza prošle godine (da ne idem previše unatrag) kada smo izvijestili, ili bolje reći: citirali predsjednicu Radne skupine za osnivanje Hrvatskog obrazovno-odgojnog centra Biljanu Kašerić, koja je rekla da će Autonomna Pokrajina Vojvodina na prvoj narednoj sjednici Skupštine usvojiti odluku o izmjeni akta o mreži srednjih škola. Ona je to izrekla kao predsjednica Radne skupine, ali i kao v. d. pomoćnice pokrajinskog tajnika za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice. Od tog kolovoza održane su tri sjednice Skupštine AP Vojvodine, a odluka o izmjeni akata o mreži srednjih škola još nije stigla pred zastupnike. A upravo ta odluka jedan je od najvažnijih koraka koje treba načiniti da bi se realizirala ideja o osnutku Hrvatskog obrazovno-odgojnog centra. Pitali smo u Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice gdje je zapelo. A odgovor neodređen, sročen u dvije rečenice koje se mogu sublimirati u nekoliko riječi – materijal je u pripremi. I to je to. Ma što značilo to da je materijal u pripremi.  
I nije samo problem odluka o mreži srednjih škola, već i ona koja se odnosi na mrežu osnovnih škola i vrtića. I tu je zapelo, ali sada u lokalnoj, subotičkoj vlasti. Zašto te odluke još uvijek nema na dnevnom redu lokalnog parlamenta? Naravno da smo pitali. I to nekoliko puta. Da li po onoj narodnoj: upornost se isplati ili iz nekih drugih razloga, tek ovaj put nam se posrećilo.
Ukratko, kako smo konačno doznali, Grad Subotica pripremio je nacrt prijedloga odluke o dopuni odluke o mreži javnih osnovnih škola na njegovu teritoriju. Taj nacrt upućen je nacionalnim vijećima čiji su jezici u službenoj uporabi na teritoriju Grada Subotice ili se ti jezici koriste u obrazovno-odgojnom radu. Mađarsko nacionalno vijeće dalo je pozitivno mišljenje. Ali, očekivano, za Nacionalni savjet bunjevačke nacionalne manjine sporno je što je u elaboratu navedeno da je jedan od ciljeva osnutka Hrvatskog školskog centra njegovanje bunjevačkog govora. Neću o tome već o rekaciji jednog drugog nacionalnog vijeća kome također smeta bunjevački govor. A njegovanje bunjevačkog govora zasmetalo je i Nijemcima. U najmanju ruku čudno i neočekivano. I logično pitanje: zašto? Zašto Nijemcima smeta bunjevački govor kada ni na koji način ne zadire u njhove nacionalne interese? Ili su oni ovdje u nekoj drugoj ulozi?  
Z. V.