Božićno vrijeme je za nama, a do sljedećeg velikog kršćanskog blagdana, Uskrsa, ima još dosta vremena. Fotografija pred vama je nastala upravo u vrijeme najvećeg od svih blagdana. Ovaj foto zapis ovjekovječio je prvi Uskrsni koncert Katedralnog zbora Albe Vidaković pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić, prigodom nastupa u subotičkoj Sinagogi 5. travnja 1991. godine. Pa eto prilike da tu, za povijest nimalo ugodnu godinu, upamtimo i po nečemu lijepome.
Osnivanje zbora
Zahvaljujući ljubaznosti časne sestre Mirjam u prilici smo, iz prve ruke, ispričati ne samo priču o fotografiji nego i cijelu storiju o Katedralnom zboru Albe Vidaković na čijem je čelu bila od njegovog osnutka, 1973. pa sve do 2012. godine.
»Ja sam se iz Zagreba, nakon školovanja, vratila u Suboticu 1973. godine i upravo te godine se slavila 200. godišnjica katedrale sv. Terezije Avilske, pa smo mons. Mioč i ja skupili nešto pjevača, poglavito hrvatskih i mađarskih vjernika, i uz njihovu pomoć održali tu svečanost u najvećoj subotičkoj katoličkoj crkvi. Nakon toga su svi oni zaželjeli da ostanemo na okupu i dalje, pa je prvi nastup zbora Albe Vidaković (u troglasju) bio na misi za bezgrješno začeće iste te 1973. godine u našoj katedrali«, kaže s. Mirjam Pandžić.
Katedralni zbor Albe Vidaković
Tijekom svih narednih godina svoga kontinuiranoga djelovanja Katedralni zbor Albe Vidaković je pod vođenjem i ravnanjem s. Mirjam iznjedrio mnoge generacije svojih pjevača i otpjevao mnogo misa i svečanih koncerata. Ipak, tri koncerta u svom matičnom okruženju ostat će velikim slovima upisana u njegovoj povijesti. Za božićnu polnoćku 1989. godine u subotičkoj katedrali je prvi puta, uz zbor, zasvirao i Subotički tamburaški orkestar, što se pretvorilo u jednu lijepu tradiciju koja traje sve do današnjih dana. Potom je sljedeće, 1990. godine u Velikoj vijećnici Gradske kuće održan prvi Božićni koncert, a par mjeseci kasnije, 1991. godine, i prvi Uskrsni koncert u Sinanogi.
»Zbor je uvijek brojio oko trideset pjevača, a na ovom svečanom uskrsnom koncertu u Sinagogi ih je bilo više od pedeset. Zanimljivo je spomenuti kako je na ovom koncertu naš zbor pojačao i pater Marijan Kovačević iz Franjevačke crkve u Subotici, koji je jako volio glazbu«, kaže sugovornica.
Tijekom postojanja i uspješnog djelovanja pod vodstvom s. Mirjam kroz postave zbora su prošle mnoge generacije pjevača, poglavito vjernika, koji su redovito dolazili na mise u subotičku katedralu. Najviše je bilo starijih osoba, ali nakon uspostave suradnje sa subotičkom Muzičkom školom zbor je bio pomlađen i s mlađim pjevačkim naraštajima školovanih osoba. Primjerice, tijekom nastupa na proslavi 25. obljetnice, 1998. godine, u zboru je bilo upravo 25 mladih pjevača.
Na naše pitanje kako se vršio odabir članova zbora, naša sugovornica pojašnjava:
»Uglavnom je uvijek bilo više ženskih nego muških članova, jer smo s muškima uvijek imali problema budući da gotovo nikada nije bilo dovoljno tenora. Bariton i bas glasova je znalo biti, ali onih pravih tenora jako teško. S početka sam radila u troglasju, a kako smo vremenom imali masovniji postav prešli smo na četveroglasje i pjevali, primjerice, Mozartov Ave verum ili Händlovu Aleluja. Ljudi su zbilja voljeli pjevati i redovito su dolazili jednom tjedno na probe, a kada smo se pripremali za neki veći koncert, onda smo držali probe i nekoliko puta na tjedan.«
Gostovanja
Tijekom punih 39 godina vođenja i ravnanja, s. Mirjam je predvodila zbor na brojnim gostovanjima diljem nekadašnje zajedničke države.
»Pjevali smo stvarno jako puno svuda po nekadašnjoj Jugoslaviji, više puta u Beogradu i Zagrebu, a bili smo primjerice i u Nišu, Mostaru, Osijeku, Đakovu i još mnogo drugih gradova. U posebnom sjećanju su mi ostali nastupi u Mostaru i Tuzli, upriličeni u povodu proslava velikih crkvenih obljetnica. Moram kazati kako smo najviše voljeli pjevati brojne marijanske pjesme koje je komponirao naš Albe Vidaković, kao i njegove dvoglasne i troglasne mise, njegovu misu na latinskom jeziku (Vita brevis) koju je posvetio biskupu Lajči Budanoviću.«
D. P.
