Pokrivala za glavu prisutna su u svim kulturama diljem svijeta, a njihova važnost i značenja tijekom povijesti temeljili su se na »univerzalnim predodžbama vezanim uz ljudsku glavu budući da je ona najistaknutiji i najvidljiviji dio osobe«. Budući da se i kod bačkih Hrvata velika pozornost pridaje tradicijskom češljanju i oglavljima, evo priče o izložbi koja je na ovu temu priređena u sklopu proslave 100. obljetnice Etnografskoga muzeja u Zagrebu. Autorice izložbe su muzejska savjetnica i voditeljica tekstilne zbirke središnje Hrvatske mr. sc. Aida Brenko, kustosica i voditeljica zbirke Dinarskog areala i zbirke čipkarstva Mareta Kurtin i muzejska savjetnica i voditeljica zbirke narodnih nošnji sjeverozapadne Hrvatske i zbirke suvremene odjeće i zbirke naroda Europe Vesna Zorić.

Ideja za izložbu 

Etnografski muzej u Zagrebu je 2019. godine proslavio stotu obljetnicu rada i od velikog broja prikupljenih zbirki predmeta za prigodnu obljetničku izložbu trebalo je izdvojiti materiju koja bi na najbolji način mogla ispričati storiju o povijesti muzeja (razlozima sabiranja, metodama i načinu prezentacije), ali i promjeni društvenih odnosa kroz jedno stoljeće. Jedna od autorica ove nadasve zanimljive izložbe, mr. sc. Aida Brenko, bila nam je sugovornica u razgovoru kroz koji saznajemo mnoge zanimljive činjenice vezane uz povijest pokrivala za glavu.
»U ovoj našoj obljetničkoj godini bila nam je ideja prikazati povijest muzeja i ujedno prezentirati materijal koji se nalazi u našim zbirkama. Također, željeli smo upoznati javnost s razlozima zbog kojih se isti prikupljao, načinom na koji se interpretirao i kako se, konačno, prezentirao. Nama je ideja krenula tako što su upravo poculice – kapice i marame, bili prvi predmeti koji su prikupljeni kada je počelo institucionalno sabiranje etnografskih predmeta unutar narodnog muzeja. U to vrijeme etnologija još nije kod nas bila ustanovljena kao znanstvena disciplina na fakultetu«, istaknula je magistrica Brenko.

Materijalna kultura Hrvata 

»Materijal koji se prikuplja imao je za cilj svjedočiti o materijalnoj kulturi Hrvata. Naime, tradicijska kultura poistovjećivala se s nacionalnom kulturom, smatrajući da upravo ona najviše odražava nacionalni duh, a prikupljeni predmeti dobili su tada status narodne umjetnosti. U to doba nije bilo važno prikupljanje cjelovitih predmeta, već su se prvobitno prikupljali fragmenti tkanja veza i čipke, najčešće s ukrašenih dijelova kapica i marama središnje Hrvatske. Izabrali smo neke datume koji govore o važnim društvenim i političkih okolnostima – počevši s ilirizmom i vremenom osnutka Narodnog muzeja, pa smo za prijelomno razdoblje odabrali period iza Drugog svjetskog rata koji smo prezentirali s pionirskom kapicom, a početak 1991. godine i domovinski rat s maskirnom kapom. Također, unutar tih razdoblja istaknuli smo neke godine koje se tiču događanja u muzeju (novih stalnih postava, novih praksi, statuta, objava i istraživanja). Prigodna jubilejska izložba Etnografskog muzeja završava osnutkom postavke suvremne odjeće.

Pokrivala za glavu 

Etnografska fotografija zabilježila je bosonoge osobe u mnogobrojnim svakodnevnim životnim situacijama. Međutim, oglavlje izrađeno u domaćoj radinosti ili kupljeno od samoukih seoskih majstora te gradskih obrtnika uvijek je prisutno. Oglavlje obvezuje tradicijska norma i pratilo je sva životna razdoblja muškaraca i žena. 
»Pokrivala za glavu zauzimaju značajno mjesto u etnologiji, o čemu svjedoči činjenica da su se svi poznati etnolozi, počevši od Milovana Gavazzija, Vladimira Tkalčića, Jelke Radauš i drugih bavili ovom temom. Stoga nam se činilo da kroz te prakse sabiranja, interpretiranja i prezentiranja možemo najbolje pokazati prakse koje su se unutar ovih stotinu godina događale. S druge strane, željeli smo prikazati naš bogati fundus i ulogu pokrivala za glavu i iz drugih područja izvan Hrvatske od kojih su neka godinama bila nedostupna javnosti«, pojašnjava naša sugovornica i dodaje: »Sva pokrivala za glavu imaju tri osnovne funkcije koje se međusobno ne isključuju: zaštitnu (od vremenskih uvjeta ili udaraca), statusnu (simboličku – odražava društvene statuse poput rodnih, vjerskih, bračnih, identitetskih i dr. ili amblematsku – odnosi se na zanimanja i profesije), te estetsku funkciju. Postavljajući ovu izložbu pokušali smo oglavlja razvrstati, te istaknuti koja je funkcija u nekom momentu najdominantnija. Krenuli smo od zaštitne funkcije, gdje se za izradu takvih predmeta koristio materijal iz prirode koji je bio i najdostupniji. Te su predmete ljudi najčešće izrađivali sami za osobne potrebe, od slame, vune, kože i sl. Među ovom skupinom oglavlja zanimljiv je šešir koji potječe od sredine XIX. stoljeća, a koji je muzeju darovao gradonačelnik Paga 1929. godine. Takve šešire plele su žene od šaša, a nosile su ga radnice u solani. Također, zanimljivi su i primjerci vrlo starih pustenih kapuljača ili struke koje mi etnolozi volimo svrstavati u balkanski sloj. Uz fizičku, oglavlja imaju ulogu i duhovne zaštite. Putem pojedinih oglavlja htjeli smo naglasiti njihov magijski karakter, odnosno kako se u narodnom poimanju prepliću vjerska i magijska shvaćanja. Posebno je zanimljiva kapa od uroka s ušivenim perjem koja se stavljala bolesnoj djeci na glavu, a koju je Marijana Gušić, ravnateljica muzeja nakon Drugog svjetskog rata donijela iz Crne Gore, gdje je dvadesetih godina prošlog stoljeća radila terenska istraživanja na Durmitoru. Također, zanimljive su svadbene krune za koje se zna da sadrže brojna značenja koja se mogu povezati s magijskim, s time da se želi zaštititi mladenku od zlih sila i zlih pogleda. 
(Nastavak u idućem broju) 
Aleksandra Prćić