Prve nedjelje poslije Božića Crkva slavi svetkovinu Svete Obitelji. Iako nam se u prvi mah čini idilično i simpatično slaviti ovu svetkovinu nakon Božića, koja se tako savršeno uklapa u božićno ozračje koje volimo, evanđelje nam donosi nimalo idiličan tekst o Herodovoj želji da smakne tek rođenog Sina Božjeg (usp. Mt 2,13-15.19-23).

Božji Sin prepušten ljudskoj brizi

Kao Božji Sin Isus je mogao izabrati da se rodi u imućnoj obitelji, u potpuno savršenom okruženju, takvom da mu ništa ne manjka. A on kao da je izabrao i pogrešne ljude i pogrešan trenutak, te se rađa dok su članovi njegove obitelji u tuđini, te nisu u stanju osigurati mu ni čestit krov nad glavom. A onda, kao da to nije dovoljno, Herod, čuvši da se rodio kralj, radi mu o glavi. Svi ovi evanđeoski tekstovi dočaravaju nam što to znači da je Bog postao čovjekom. On ne bira savršene uvjete, iako je to u stanju učiniti, nego dolazi na svijet poput svakog drugog čovjeka, izložen opasnostima, nevoljama i problemima. Bog se utjelovio u konkretan ljudski život, bez ikakve idile, te se prepustio brizi svoje obitelji u koju je poslan, brizi Marije i Josipa.
Utjelovljeni Božji Sin od samoga početka svoga postojanja na zemlji bio je izložen različitim nedaćama. Zaboravljamo što uistinu znači roditi se u štali. To nije ni malo simpatično i slatko, kako mi to predstavljamo. Bog dopušta takve nevolje na samom početku svoga života da shvatimo kako nas u našim ljudskim nevoljama potpuno razumije, jer nam ni po čemu nije stran i dalek. A briga Marije i Josipa u tim je trenucima odigrala ključnu ulogu, jer nejako dijete u štali bez brige obitelji ne može opstati. Ali, to nije posljednja opasnost, Herod ga želi smaknuti, jer ne razumije njegovo poslanje, misli jedino na svoju vlast i osjeća se ugroženo. Međutim, Bog, iako ostavlja Isusa brizi Marije i Josipa, ne napušta njihovu obitelj, već nad njima bdije. Josip biva upozoren u snu: »Uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi« (Mt 2,13). Sin Božji je spašen zahvaljujući Josipovoj vjeri i otvorenosti volji Božjoj. Ne piše ni da se premišljao, niti da je tražio jednostavnija rješenja, nego je poslušao Božji glas i učinio kako mu je rečeno.
Bog ne stvara posebne uvjete za svoga Sina, naprotiv stavlja ga u teže uvjete od mnogih u kojima su živjeli ljudi onoga vremena. Ne lišava ga opasnosti i nedaća, koje ljudi moraju proživjeti. Već od samoga početka iskusio je Isus i siromaštvo i progonstvo, ali i brižnost svoje obitelji, Marije i Josipa. Ipak, Bog je stalno bio s njima, nad njima bdio. Pokazao je tako da je čovjeku najbliži kada je u nevolji, ali i da čovjek treba biti spreman poslušati ga, slijediti i vjerovati mu, kao što je to činio Josip.

Bog je snaga obiteljskoga zajedništva

Sveta Obitelj čini nam Boga bližim i poučava nas kako u okviru obiteljskoga života živjeti s Bogom i na njega se oslanjati. Rodivši se u obitelji Isus posvećuje obiteljski život i otkriva njenu vrijednost. Čovjek nije stvoren da živi sam, tako ni utjelovljeni Božji Sin nije mogao živjeti sam nego je rastao u krugu obitelji. A briga za njega nije bila prepuštena samo Mariji, nego mu je Bog odabrao i poočima, koji će se za njega brinuti. Tako se obiteljski život uklopio u Božji spasenjski plan.
Kao što je bio uz Svetu Obitelj, Bog želi biti i uz naše obitelji, štititi ih i nad njima bdjeti. No, i one trebaju željeti njegovu prisutnost. Zahvaljujući svojoj vjeri i otvorenosti Božjoj volji i njegovom djelovanju, Josip je bio u stanju sačuvati svoju obitelj i zaštititi Isusa. A našim obiteljima upravo toga nedostaje, da roditelji vjeruju u Boga i Bogu, te mu se u potpunosti predaju i prepuste mu brigu za svoju obitelj. Suradnja s Bogom zaštitit će ih od najveće opasnosti suvremenog doba, od raspada. Životne nedaće preteške su, ako se podnose bez Boga, te ljudi nemaju snage ni načina sačuvati zajedništvo. No, Bog kroz Svetu Obitelj pokazuje da jedini on može pomoći da se nadvladaju naizgled nepremostive prepreke, ako sve predamo u njegove ruke.
Bog treba biti oslonac svake obitelji. Djeca trebaju od roditelja naučiti kako se u Boga vjeruje. Tako će i oni jednoga dana biti sposobni osnovati svoje obitelji koje se u Boga pouzdaju i s Bogom grade svoje obiteljsko zajedništvo. 
Ana Hodak