Budući da su blagdani prošli, potrošili se neradni dani i značajno okrnjili kućni proračuni, treba nastaviti ono nedovršeno, a planirano, ono na što se na par dana i zaboravilo. Koliko je kome bilo do veselja i radosti, zna svatko samo za sebe. Bar vizualni dojam, temeljen na okolnom blještavilu i glazbenom veselju nije izostao. Važno da je vanjski dojam bio pravi!
U medijima mjerodavni (za promjenu) najavljuju ispunjavanje još neispunjenog, ostvarenje neostvarenog, a sve je to obogaćeno i ponekim novim obećanjem. Tek da se ne pokvari običaj.
Srbiji predstoji suočavanje s rješavanjem konačnog statusa Kosova, političke konzekvence ukoliko se ne izruče haški bjegunci, te najvjerojatnije nastavak preciznog prebrojavanja i održavanja u životu, sad već više nego tanke, vladajuće većine.
U Crnoj Gori neki su s nestrpljenjem dočekali godinu referenduma, ili kako se uglavnom najavljuje, godinu još jednog razdruživanja. Raspad Jugoslavije još traje. Ipak, za razliku od dosadašnjih »bratskih« rastava, završnu epizodu ovoga puta odredit će glasačke kutije. Bar bi se na tome trebalo završiti.
U Hrvatskoj je krajem prošle godine zaključena posljednja priča o zanimljivom bijegu, te izbrisano ime ove zemlje s međunarodnog popisa neposlušnih i sumnjivih. Sada predstoje samo rad, usklađivanje i pregovori bez većih političkih utega. U odnosu na Srbiju, mnogo poželjnija i prihvatljivija pozicija. Ono što susjedima u ovoj godini ostaje zajedničko je da skupa proslave godinu Nikole Tesle. Jedni slave zato što je »njihov«, a drugi zato što je rođen kod »njih«. Bar su se uspjeli dogovoriti da se u godini slavlja preskoče prepucavanja i svojatanja – čiji je više. No, godina je duga.
Uz sve ono što se tek sprema, zanimljivo je i ono što se već počelo događati, u prvim danima ove nove. Šok je izazvala velika pljačka umjetnina u Novom Sadu, što zbog neuobičajenih fantomki, a što zbog toga što je malo njih znalo da u ovom gradu ima tako izuzetno vrijednih djela. I što je još važnije, čuvali su ih nenaoružani ljudi, koji uz svu odgovornost, i za razliku od onih po ulicama, goloruki moraju pobijediti u nemogućoj misiji. Takav je morao biti i rezultat.
A kakav će biti ovogodišnji skor djelovanja institucija hrvatske zajednice, tek će se pokazati. Ukoliko dođe do značajne promjene, pa veliki projekti postanu važniji od malih ljudi, izgledi obećavaju. E, sad…
