Tema

Rehabilitacija Dragoljuba Mihailovića

 

Bila jednom jedna presuda

 

 

 

Neovisno o odluci beogradskog suda, Hrvatska i dalje drži da je četnički vođa Draža Mihailović bio ratni zločinac, priopćeno je prošloga četvrtka iz hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Ta odluka »ne mijenja hrvatski stav da je on ratni zločinac i zapovjednik kolaboracionističke vojske poražene u Drugom svjetskom ratu«, priopćeno je iz MVEP-a.

 

 

 

Uz vijest da je sud u Beogradu, prošlog četvrtka, 14. svibnja, rehabilitirao četničkog vođu iz Drugog svjetskog rata Dragoljuba Dražu Mihailovića, svjetske agencije su prenijele i negativne reakcije zemalja u susjedstvu, među kojima i Republike Hrvatske, te pojedinih srbijanskih analitičara, koji su ocijenili da je time izvršen proces koji vodi reviziji Drugog svjetskog rata.

Beogradski Viši sud je, uz veliki pljesak nazočnih u sudnici, poništio presudu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, kojom je Mihailović 15. srpnja 1946. godine, osuđen na smrt, zbog suradnje s fašističkim okupatorima, kada su mu oduzeta sva građanska prava, nakon čega je strijeljan.

Odluka suda o rehabilitaciji Mihailovića je konačna i ne postoji mogućnost žalbe, obzirom na to da postupak ima samo jednu stranu. Mihailoviću su ovom odlukom vraćena građanska prava. Odvjetnik Zoran Živanović je u izjavi novinarima rekao da se to odnosi i na zaplijenjenu imovinu, tako da sada Mihailovićevi nasljednici mogu tražiti povrat oduzete imovine, a trebali bi dobiti i odštetu.

 

 

 

Antić: »Razlog za slavlje Srbije, Hrvata i čitavu regiju«

 

 

Sudac Aleksandar Trešnjev je rekao da je sud usvojio zahtjev za rehabilitacijom, te poništio presudu, kojom je Mihailović osuđen na smrt: »Smatra se da Dragoljub Mihailović nije bio osuđen«, rekao je sudac, dobivajući ogroman pljesak u sudnici.

Sud je utvrdio da Mihailoviću nije osigurano fer suđenje 1946., te da nije imao prava na obranu i da nije vidio odvjetnika do početka suđenja. U obrazloženju rješenja, sudac Trešnjev je naglasio da je Mihailović lišen života iz političkih i ideoloških razloga i da je to bilo suđenje režimu stare Kraljevine Jugoslavije, odnosno izbjegličkoj vladi. Sudac je naglasio kako sud nije utvrđivao činjenicu je li Mihailović ratni zločinac ili nije, već je isključivo utvrđivao je li imao pravično suđenje.

»Ovo nije bila rehabilitacija Ravnogorskog pokreta i Jugoslovenske vojske u otadžbini, jer je to učinjeno brojnim zakonima, koji se odnose na boračka pitanja«, rekao je Trešnjev.

Skupština Republike Srbije je 2004. godine, usvojila izmjene zakona o pravima boraca, vojnih invalida i članova njihovih obitelji, kojim se izjednačavaju prava pripadnika četničkog i partizanskog pokreta.

U sudnicu su među ostalim uspjeli ući princ Aleksandar Karađorđević, lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, kao i građani s četničkim obilježjima.

Zahtjev za rehabilitaciju Mihailovića su prvi put 2006., podnijeli njegov unuk Vojislav Mihailović, profesori Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu Smilja Avramov i Kosta Čavoški, Srpski liberalni savjet i Udruženje Jugoslovenske vojske u otadžbini.

Savjetnik predsjednika Srbije i punomoćnik predlagača ove rehabilitacije, Oliver Antić smatra da je odluka suda povijesna i razlog za slavlje.

Kako je rekao za B92, oštre poruke iz regije razumije, »jer ljudi ne znaju za činjenice«, a neposredno nakon izricanja odluke beogradskog Višeg suda rekao je i da razlog za slavlje ima Srbija, ali ga imaju »i Hrvati i čitava regija«. Antić je istaknuo da je u ravnogorskom pokretu bilo i oko 10.000 Hrvata i to onih »izvornih antifašista«, ali i 8.000 muslimana.

 

 

Karađorđević: »Nepravda prema jednom miroljubivom čovjeku«

 

 

Donošenje ovakvog sudskog rješenja pozdravio je i Vojislav Šešelj, koji je novinarima u Beogradu rekao da je Mihailović »junački srpski komandant iz Drugog svjetskog rata«, ta da je »nevina žrtva komunističkog terora«, dok je princ Karađorđević naveo kako je u pitanju veliki i pozitivan dan za Srbiju: »To nije bila samo nepravda prema jednom miroljubivom čovjeku, to je bila nepravda prema našoj zemlji i našem narodu. Ova presuda je od ključnog značaja za nacionalno pomirenje.«

U priopćenju Vuka Draškovića, lidera Srpskog pokreta obnove navodi se da je Mihailović ubijen, a njegov grob sakriven, jer su se »Istok i Zapad, boljševička diktatura i zapadna demokracija, sudarili na montiranom komunističkom suđenju srpskom i jugoslavenskom generalu.«

U izjavi za Danas, premijer Aleksandar Vučić je naglasio da njega, kao predsjednika Vlade, interesira Srbija 2015., Srbija budućnosti.

»Sve daljnje diobe na partizane i četnike smatram nepotrebnim i štetnim za interese države ... Srbija je jedna od rijetkih zemalja s istinskom antifašističkom prošlošću u ovoj regiji, Srbija se ponosi svojim antifašističkim duhom danas i Srbija će umjeti sačuvati i od svakoga obraniti svoju antifašističku budućnost.«

U udruženju SUBNOR, koje okuplja pretežno članove partizanskih postrojbi i njihovih potomaka, smatraju da je rehabilitacija Mihailovića pravno neutemeljena i zato neodrživa. »Potezom sudskog pera je drastično prekrojena istina i u isto je vrijeme izbrisan historijski neporeciv doprinos Srbije u slamanju fašizma i nenadmašna pobjeda antihitlerovske koalicije, čiji su dostojan suborac bile i jedinice narodne partizanske vojske«, navodi se u priopćenju.

Demokratska stranka je istaknula kako je činjenica da je Mihailović rehabilitiran, samo logična posljedica činjenice da je četnički vojvoda Tomislav Nikolić izabran za predsjednika Srbije.

Liga socijaldemokrata Vojvodine je ocijenila da je institut predsjednika Srbije zlouporabljen radi rehabilitacije Dragoljuba Mihailovića. »Što je drugo nego pritisak institucije predsjednika Srbije na pravosuđe, kada je upravo njegov savjetnik, Oliver Antić, punomoćnik predlagača rehabilitacije? Isti onaj Oliver Antić, koji je predlagao da na paradi povodom 70 godina oslobođenja Beograda, budu i četnička obilježja«, piše u priopćenju potpredsjednika LSV-a Đorđa Stojšića. U priopćenju se navodi i kako se sadašnji predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić nikada nije odrekao titule četničkog vojvode.

 

 

Zvonko Sarić

 

Opširnije u tiskanom izdanju