Nema među izrekama – kako je jednom netko negdje rekao – dvosmislenije, a samim tim i univerzalnije, od one »nije važno tko kaže nego što kaže«, odnosno: »nije važno što kaže nego tko kaže«. Jednostavno, uzmeš jednu od ove dvije, već prema potrebi zalijepiš se za zamjenicu »tko« ili »što« i garantirano si bar 50% u pravu, što je u raspravi kada nedostaju ključni argumenti popriličan uspjeh.
Uzmimo, na primjer, prošlotjedno postavljanje a zatim i prijevremeno uklanjanje predizbornog plakata kandidatkinje za predsjednicu Hrvatske, aktualne hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u Subotici. Jedan od ključnih argumenata zagovornika uklanjanja tog plakata mogao je biti »što predizborni plakat predsjedničkog kandidata ima tražiti na bilbordu u stranoj državi«? Ali... Nije tako formuliran. Prema pisanju Blica, koji je i prvi objavio informaciju o Kolindinom plakatu u Subotici, kao ključni argument za njegovo uklanjanje poslužile su emocije, odnosno »uznemirenost« dijela građana Subotice. Je li to ona koja rado sluša Thompsona? Daaa! Je li to ona kojoj smetaju Pionirove čokoladice? Daaa! Je li to ona koja nastavlja politiku prije 20 godina umrlog Tuđmana? Daaa! Pa kud ćeš više argumenata za dizanje šećera i tlaka zajedno, što se svakako može okarakterizirati najopćijom, a opet dovoljno preciznom dijagnozom emotivnog stanja – »uznemirenost«.
Naravno, Blicovu informaciju odmah su prenijeli njemu srodni mediji poput Kurira, Večernjih novosti, Televizije O2..., uključivši se istog trenutka u istragu »kako se to moglo dogoditi« i »što na to kažu građani«. Tako, recimo, Kurir s glupim nadnaslovom »Subotica se digla na noge« (kao da Subotičani inače kleče ili je pak riječ o jutarnjem izvještaju njihovog buđenja) i naslovom »Skinut skandalozni bilbord s nasmejanom Kolindom« svojim čitateljima kirurški precizno izbjegava dati točnu informaciju, navodeći riječi »iz jedne novosadske agencije« da je plakat naručila »jedna hrvatska agencija«, a kao konsternirani »građani« u tom kontekstu u »vijesti prije« navode se predsjednik Saveza bačkih Bunjevaca Mirko Bajić, predsjednica Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine Suzana Kujundžić-Ostojić, te »meštani mesne zajednice u kojoj je osvanuo plakat«. Dakle, niti znamo tko je od koga naručio plakat, niti su dvoje imenovanih »obični građani«, niti bar netko od »običnih građana« (onih iz Mjesne zajednice Prozivka) imaju imena. Ali znamo da su »uznemireni« i da su se »digli na noge«, jer je to najvažnija stvar u dezinformiranju i stvaranju konfuzije.
Prije no što dođemo do zaključka u ovoj kratkoj elaboraciji recimo još dvije-tri zanimljive stvari koje se po sličnosti mogu usporediti s ovom. Zanimljivo je, recimo, odsustvo slične reakcije Blica, Kurira, Večernjih novosti i njima sličnih u slučajevima kada su na subotičkim ulicama bili postavljani plakati na kojima se građani (koji imaju mađarsko državljanstvo, naravno) pozivaju da svoj glas daju Fideszu na izborima u Mađarskoj. Zanimljivo je i to, recimo, što Blic, Kurir, Večernje novosti i njima slični ne prenose – kada se već Subotica nije »digla na noge« – informaciju da na Palićkom putu mjesecima stoji grafit »Ratko Mladić srpski heroj«. Nisu, konačno, Blic, Kurir, Večernje novosti i njima slični bili »uznemireni« činjenicom da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na mostu u Bogojevu onu koja voli Thompsona a ne voli Pionirove čokoladice darivao buketom cvijeća!
Ali, kako se kraj ove kolumnice bliži kraju, zaključimo ju jednim podsjećanjem i jednim poučkom. Podsjećanje glasi: prema istraživanju Saveta za štampu u prvih šest mjeseci 2016. Kurir je Kodeks novinarstva pogazio 638, Blic 398, a Večernje novosti 142 puta. Već na temelju ovih podataka poučak se izvlači čak i iz jedne druge izreke: i ćorava koka nađe zrno. Pitanje je samo tko je ili što u ovoj priči veći problem: koka ili zrno?
Z. R.