Započeli smo pripravu za Božić. Svakoga tko je oklijevao Isus je prodrmao prve nedjelje došašća riječima o budnosti, pa je većina poduzela neke korake kako bi mu sljedeća četiri tjedna bila doista vrijeme priprave.
Groznica božićne priprave
Ivan Krstitelj bio je Kristov preteča, onaj koji je najavio njegov dolazak i pozvao narod da se za taj dolazak pripremi. Sada, kada očekujemo ne samo proslavu Isusova rođenja, tj. njegovog prvog dolaska na zemlju, nego i njegov drugi dolazak, za koji ne znamo kada će se zbiti, Ivan poziva na pripravu. Treba pripraviti put Gospodinu, poravnati mu staze (usp. Mt 3,3). Kao i svake godine, potrebno je podsjetiti da je taj put naše srce.
Većina na početku došašća, pod dojmom Isusovih riječi o budnosti donosi neke odluke o promjeni, ali su to često površne odluke, koje donose tek neke zanemarive promjene, tek tolike da bi se umirila savjest i zadovoljila forma. Površnost ide toliko daleko da je jedina odluka u došašću odreknuće od cigareta ili nekih drugih izvora užitaka, ali samo do Božića, nakon Božića sve po starom. I opet ostajemo na onome već uobičajenom, priprava je više materijalna nego duhovna. Iako će mnogi pohitati na zornice, što je hvale vrijedno, ipak će se za Božić pripremati više izvan one istinske vjerske biti priprave, a u duhu materijalizma u kojem živimo. Marketing je već nakon blagdana Svih svetih krenuo s promicanjem svega onoga što se vezuje uz proslavu Božića, uz dodatak nekršćanskih elemenata. Dobro razrađen sustav reklamiranja ne može ni jednoga modernoga čovjeka ostaviti ravnodušnim pred bogatom ponudom.
Svatko će dati sve od sebe da mu dom zablista, ukrašen prema trenutnim trendovima ukrašavanja, koji su naravno sve skuplji i zahtjevniji za kućni budžet. Potrudit će se svatko da pribavi darove za svoje najmilije, osobito djecu, koji su davno prestali biti simbolični, te izgubili svaku mjeru i postali mučno opterećenje za roditelje, jer su preskupi unatoč akcijama i pogodnostima. I naravno, blagdanska trpeza, koja također više nije ono što je nekad bila, pa osim što je skupa, zahtijeva veliki trud i dane priprema. Tako suvremeni vjernik, kako bi organizirao ovu nekršćansku proslavu najradosnijeg kršćanskog blagdana, nema volje, snage ni vremena posvetiti se onoj istinskoj duhovnoj pripravi. Nakon zornice žuri na posao, kako bi mogao zaraditi dovoljno za luksuznu proslavu kakvu priprema, cijeli dan zbraja i oduzima, prati nove ponude, akcije, sniženja. I tako, svake godine isto. Na kraju, kuća mu je spremljena kao one koje viđamo po filmovima, a duša mu ostaje nepripremljena.
No, riječi Ivana Krstitelja žele nas upozoriti da advent nije kupovanje, kićenje i praćenje akcija u trgovačkim lancima, advent je priprava duše na susret s Gospodinom. I pomislit će mnogi, ovo već znamo, čuli smo. Ali, baš isti ti nisu ništa učinili kako bi se ovaj advent u duhovnom smislu razlikovao od svakog drugog i duhovna priprava prestala biti zadovoljavanje formi, već istinsko zbližavanje s Kristom.
Jesmo li farizeji i saduceji?
Posebno upozorenje Ivan daje farizejima i saducejima, onima koji su sebe smatrali boljima i pravednijima, koji su mislili da ih vjersko znanje i društveni položaj izdižu iznad običnih ljudi. I mi smo mnogo puta farizeji. Mislimo da nas naša redovitost u crkvi izdiže iznad onih koji dolaze rijetko ili nikad. Držimo se oholo i prezrivo gledamo na sve one koji će doći samo na polnoćku i neće ih biti sljedećih godinu dana. Ne trebamo njih opravdavati, ali ni sebe smatrati boljima, posebno kada čujemo Ivanove pozive na obraćenje. Isus je rekao: »Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati« (Lk 12,48). Svatko tko u sebi pronalazi bilo kakav motiv i poticaj da bude redovit na euharistiji može smatrati da mu je mnogo dano, ali od njega se mnogo više i očekuje i u odnosu prema Bogu i u odnosu prema bližnjemu. Oholost i omalovažavanje bližnjega znak je samo da smo poput farizeja, da nam je potrebno obraćenje, te da smo daleko od onoga što Bog od nas očekuje. Misao pape Benedikta XVI. može nam biti svima poticaj u ovo vrijeme došašća: »Na zalasku naših dana na zemlji, u trenutku smrti, bit ćemo vrjednovani na temelju toga jesmo li slični ili ne djetešcu koje će se roditi u siromašnoj betlehemskoj špilji, jer ono je mjera što ju je Bog dao čovječanstvu.«
