Veljko Valentin Škorvaga, magistar muzičke umjetnosti tambure i ravnatelj Glazbene škole Požega

Tambura spojila Slavoniju i Vojvodinu

Danas se na tamburi svira klasična, pa i jazz glazba, a nekad je to bila samo narodna * Imamo puno transkripcija, tako da ćemo mnoge skladatelje morati zaljubiti u tamburu, da pišu originalne skladbe * Radim na tome da se studij instrumenta tambure, kao glavnog predmeta, otvori na nekom sveučilištu u Hrvatskoj

Razgovar vodio: Davor Bašić Palković

U Subotici je nedavno održano međunarodno natjecanje solista i komornih sastava II. Tambura instrumental festival kojega su skupa organizirali Hrvatska glazbena udruga Festival bunjevački pisama iz Subotice i Glazbena škola Požega (Republika Hrvatska). Tim povodom razgovarali smo s ravnateljem škole iz Požege i članom žirija na ovom natjecanju Veljkom Valentinom Škorvagom. Naš sugovornik je prvi magistar muzičke umjetnosti tambure u Hrvatskoj i slovi za jednog od najvećih strukovnih autoriteta kada je u pitanju tamburaška glazba. Stoga, osim o Tambura instrumental festival-u, s njime smo razgovarali i o trendovima u tamburaškoj glazbi, festivalima koji ju promoviraju te o pitanjima vezanim za visokoškolsko izučavanja tambure.

HR: Kažite nam više o suradnji Glazbene škole Požega, čiji ste ravnatelj, s HGU Festival bunjevački pisama iz Subotice, koja Vam je partner u realizaciji Tambura instrumental festival-a, ali i planovima vezanim za budućnost ove međunarodne glazbene manifestacije?

Cilj naše suradnje pa tako i ovog festivala je proširiti granice djelovanja rada svih onih koji uče tambure na umjetničkoj razini. Nastojimo dobiti što širu bazu za što kvalitetnije umjetničko obrazovanje mladih glazbenika. Subotica je idealno mjesto da se u njoj festival održava jer tu ima puno dobrih tamburaša. Miru i Vojislava Temunovića iz HGU Festival bunjevački pisama znam već dugi niz godina i znao sam da će ta udruga biti dobar partner u organizaciji ovoga festivala. Na ovaj način spajamo dvije regije u kojima se tambura najviše svira – Slavoniju i Vojvodinu. A nastojat ćemo idućih godina uključiti i tamburaše iz drugim zemalja gdje se tambure sviraju kao što su Mađarska, Austrija, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, a možda i Makedonija, čak i Amerika. Time bismo dobili na masovnosti i atraktivnosti festivala. Ovo je druga godina festivala i imamo dobre rezultate, ne moramo se stidjeti pred kolegama koje predaju neke druge instrumente. Žiri je strog u ocjenjivanju, imamo visoku razinu izvedbe od strane glazbenika.

Imamo dvije kategorije, što nije običaj kod mnogih natjecanja – klasičnu i folklornu te na taj način nastojimo poticati mlade da se bave i tradicijskom kulturom. Inače, u kategoriji klasike imamo puno transkripcija svjetski poznatih autora, tako da ćemo mnoge skladatelje morati »zaljubiti« u tamburu, da pišu originalne skladbe.

U predstojećim godinama ima puno posla i glede privlačenja publike, jer želimo postići visoku razinu manifestacije.

HR: Od 2010. do 2013. godine predavali ste tamburu na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Kakva je situacija vezana za visokoškolsko, odnosno akademsko izučavanje tambure kao instrumenta?

Tambura je u vrlo kratkom vremenu od trideset godina, a zadnjih dvadesetak ozbiljnije, postigla iskorak, za što je drugim instrumentima trebalo i dva-tri stoljeća. Ona je ušla u glazbene škole sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Danas se na tamburi svira klasična, pa i jazz glazba, a nekad je to bila samo narodna. Tambura evoluira i šire se polja interesa mladih koji ju sviraju. Ima tu mladih koji su pravi virtuozi.

Ja sam tri godine predavao tamburu na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Na akademijama u Osijeku i Zagrebu, u sklopu studija glazbene pedagogije, postoji obligatni predmet tambure. Studij instrumenta tambure, kao glavnog predmeta, ne postoji nigdje. Radim na tome da se takav studij otvori. Naime, kompletan program za petogodišnji studij – zvanje magistar glazbe-tamburaš, je napravljen. Osnovno će biti podjela na bisernicu i brač, a u sklopu studija učenik će imati i srodne instrumente – E brač, čelo, bugariju, berde, pa i samicu. Studij će sadržavati klasičnu, ali i folklornu glazbu, i to iz cijelog svijeta. I osnovne elemente jazza bismo uveli. Čekamo odobrenje tog studija, ne znamo na kom će sveučilištu u Hrvatskoj biti. Mislim da bi takav studij isprovocirao otvaranje sličnih studija i u drugim državama.

Opširnije u tiskanom izdanju