I treća nedjelja došašća posvećena je Ivanu Krstitelju. To ne čudi, jer on je Preteča Isusov, onaj koji priprema put za Mesijin dolazak. Međutim, Ivan je ove nedjelje u potpuno drugoj poziciji u odnosu na prošlu, kada se oko njega okupljalo mnoštvo, a njegov glas grmio pozivajući na obraćenje.

Bog je ljubav

Ivan Krstitelj, koji je pozivao ljude na obraćenje i pravednost, nije bio onaj koji samo priča, nego je i sam bio takav na što je i druge pozivao. Njegova pravednost i istinoljubivost odvela ga je u tamnicu, jer je i od kralja Heroda zatražio da se odrekne grješnoga života. Na dnu tamnice Ivanov se glas više ne čuje, a on, iako od Boga pozvan i pripreman za svoje poslanje, polako počinje sumnjati u ono što je govorio. Do njega dolaze vijesti koje ga zbunjuju. On je, poput starozavjetnih proroka, navijestio Boga koji je pravedan, koji će se pravedno i strogo razračunati s grijehom. Mesiju koji dolazi on je predstavio kao onoga koji će razdijeliti pšenicu od pljeve, pljevu spaliti, a pšenicu spremiti u žitnice, on je već položio sjekiru na stablo besplodno, da ga sasiječe i baci u oganj. To je slika Mesije koju Ivan navješćuje i za koju priprema narod, ali potpuno je zbunjen kada čuje da Isus ne postupa strogo, da njegovo djelovanje nije isto onim predodžbama o Božjoj strogosti i pravednosti koje od starozavjetnih vremena postoje u izraelskom narodu.
Nasuprot svih tih slika i predodžaba, Isus ne prijeti strogim sudom, niti svoju mesijansku moć predstavlja kroz kažnjavanje grješnika. Naprotiv, on govori o Bogu koji je milosrđe i ljubav, poziva na promjenu i svakome daje šansu da krene ispočetka. Ovakvo Isusovo djelovanje zbunilo je Ivana, jer i Ivan je samo čovjek koji je o Mesiji znao isto što i drugi poznavatelji Pisma. Zato šalje učenike da provjere kod Isusa je li on onaj kojega je najavljivao. Isus razumije Ivana i njegovu zbunjenost, ne smeta mu što on do kraja ne shvaća sve, jer on je svoje poslanje ispunio onako kako je Bog to od njega očekivao. A kroz svoje djelovanje, drugačije od najavljenog i iščekivanog, Isus otkriva Božju nepredvidivost koja je uvijek usmjerena na dobro ljudi, otkriva Božju ljubav i milosrđe, koje nadilazi strogu pravednost i nepopustljivost. Isus pokazuje da je došlo vrijeme da ljudi u Mesiji upoznaju drugačijeg Boga, koji ih razumije, koji daje nove prilike, prašta i pridiže posrnule, Boga koji nije samo sudac nego je prije svega ljubav.
Ivanu je bila dovoljna Isusova poruka i znakovi na koje ga je uputio da prestane sumnjati i prihvati Isusa kao Mesiju kojega je najavio. Međutim, mnogi koji su ga slušali i promatrali, iako dobri poznavatelji Pisma i proročkih poruka, nisu ga mogli prihvatiti kao iščekivanog Mesiju, jer je previše odudarao od njihovih predodžaba i očekivanja. Slike koje su sami stvorili zamutile su im pogled i otvrdnule srca, te ih Isusova riječ nije mogla dotaknuti.

Krista treba slijediti

Isusovo rođenje, za čiju se proslavu pripremamo, prvi je znak Božjeg neočekivanog djelovanja, koje će Isus cijeli život pokazivati. I mi danas imao svoje slike Boga koje nas priječe da ga prihvatimo u njegovoj neočekivanosti, kako nam se objavljuje. I dalje ga, poput starozavjetnoga naroda, gledamo kao strogog suca, osobito kada primjećujemo grijehe drugih, a mislimo da su za te grijehe kažnjeni, ili kada mislimo da ono što se nama dešava nije pravedno i očekujemo nešto drugo. 
Ostavimo naša očekivanja i prosudbe Božjega djelovanja, to nije vjera i nasljedovanje. Oni koji su Isusa promatrali i iz uočenoga prosuđivali je li Mesija ili ne, nisu ga prihvatili, jer je bio previše drugačiji od onoga što su očekivali. A oni koji su krenuli za njim, koji su ga nasljedovali i slušali što im govori i počeli djelovati u njegovo ime, oni su u njemu prepoznali onoga koji ima doći. Poruka je jasna: treba Krista slijediti, a ne procjenjivati njegovo djelovanje. 
Iako smo već u drugoj polovici došašća, nije kasno da unesemo neke promjene koje će nas bolje pripremiti za Božić. Ono što kršćanstvu treba su ljudi koji vjeruju i u skladu s vjerom djeluju, a ne zamaraju se je li Bog pravedan i koga je nagradio, a koga kaznio. Moramo shvatiti i drugima pokazati da je Bog ljubav, to je naša kršćanska dužnost. Trebamo u ove dane pomoći mnogima da prihvate Isusa kao svoga Mesiju, prepoznaju Božju ljubav i dobrotu, da promijene svoj pogled na vjeru. To možemo ukoliko se prepustimo Kristu i slijedimo ga, ukoliko vjeru živimo, a ne samo o njoj pričamo.