Uz blagdan sv. Lucije vezani su razni običaji. Iako se oni razlikuju od mjesta do mjesta, sijanje žita na sv. Luciju je prisutno ne samo u Vojvodini nego i u Hrvatskoj, Mađarskoj, te u Bosni i Hercegovini. I vjernici pravoslavne vjeroispovijesti imaju ovaj običaj, s tom razlikom što se kod njih žito sije na sv. Nikolu po julijanskom kalendaru.
Sijanje žita
Sam običaj sijanja božićne pšenice potječe iz davnina i vezan je uz Svetu Obitelj. Priča ide ovako: bježeći pred Herodovim vojnicima, Marija, Isusova Majka, zamolila je seljaka koji je sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su oni prošli tim putom u vrijeme kada je on sijao. Kada su vojnici stigli, pšenica je čudesno izrasla i prikrila tragove, a oni su odustali od daljnje potjere.
Ukoliko želite da vaša božićna pšenica – žito bude bogatije i gušće, prije sijanja ga jednu večer namočite u mlakoj vodi i ostavite da stoji preko noći. U zavisnosti od posude u kojoj sijete žito toliko ćete i zrna žita staviti. Dno treba biti prekriveno žitom 1-1,5 cm.
Ima tko žito sije u zemlju, te tako stavi jedan sloj zemlje, pa onda žito i ponovno tanak sloj zemlje. Ako se odlučite za ovaj način sijanja, onda je važno znati da treba manja količina žita.
Namjesto zemlje možete upotrijebiti i sloj pamučne vate natopljene vodom i po njoj rasporediti žito. Ima i onih koji, kada stave žito u posudicu, »pokriju« ga pamučnom tkaninom koju su prethodno natopili vodom i na taj način vlaže žito. Neki stavljaju aluminijsku foliju i njome pokriju zdjelicu dok žito ne proklija. Načina ima puno, te zapravo i ne postoji razlog da se i sami ne oprobate u ovome.
Za koju god metodu se odlučite, žito treba zalijevati i držati ga na toplom i svijetlom mjestu. Posijano žito ne smije imati previše vode i ne smije biti kraj grijaćih tijela, ali treba puno svjetlosti. Kako bi vam žito podjednako raslo, svaki dan posudicu okrećite. U novije vrijeme najbolji način za ravnomjerno zalijevanje jest koristiti bocu s raspršivačem. Također ovo možete učiniti i tako što ćete, kada zalijete žito, odliti višak vode.
Kada vaše žito proklija i pojave se prvi zeleni listovi, valja ga skloniti na hladnije mjesto, ali svijetlo. Mlado žito se stavljalo kod betlehema, na stol i ispod bora, te se nosi na groblje, a simbolizira novi život.
Vjerovanja i običaji
Sv. Lucija se slavi 13. prosinca, a ime Lucija znači svjetlo, stoga simbolizira svjetlo u zimskoj tami, ali i navješćuje Božić kao rođendan Svjetla. Sveta Lucija rođena je u 4. stoljeću u imućnoj obitelji na Siciliji, a zbog bolesti majke molila je zagovor sv. Agate za pomoć i ozdravljenje. Po majčinom ozdravljenju, sv. Lucija je rekla kako je majku ozdravila vjerom u Boga. Kao zahvalu odlučila je razdijeliti svoj imetak siromašnima, unatoč majčinu protivljenju. Kada je to doznao mladić u kojeg je bila zaljubljena, prijavio ju je vlastima da je kršćanka te je završila u tamnici u kojoj su je mučili. Legenda kaže da je bila hrabra i odvažna, što je posebno razbjesnilo cara Dioklecijana koji joj je rekao da će je otpremiti u kuću bludnica da joj oskvrne čistoću, nakon čega će je njezin Duh Sveti napustiti. Mučitelji su je zalili smolom i zapalili, no vatra ju nije doticala. Na kraju je ubijena mačem, a prema predaji, izvađene su joj oči i stavljene na tanjur. Zbog svega toga Lucija se danas smatra zaštitnicom očiju i vida.
Postojala su zanimljiva vjerovanja vezana uz sv. Luciju, te su tako nastali i običaji koji se i danas prenose. U nekim mjestima se u noći između 12. i 13. prosinca određivala vremenska prognoza za nadolazeću godinu, te se tako stavljalo po 12 kriški posoljenog luka i na taj način se predviđalo kakvo će biti vrijeme.
Zanimljiv je i običaj prema kojemu su djevojke na 11 papirića pisale muška imena, s time da je jedan papir ostao prazan. Svi papirići se premotaju (kako se ne bi vidjelo ime) i svakog dana se uzima po jedan i baca u vatru, bez gledanja što na njemu piše. Papirić koji ostane posljednji otvara se na Badnji dan. Vjerovalo se kako će budući muž nositi to ime, a ukoliko je papir bio prazan smatralo se da se djevojka nikada neće udati. Ovaj običaj je i danas prisutan među djevojkama.
Ž. V.
