Koliko često radite neke stvari prvi put? Učestalost je vjerojatno obrnuto proporcionalna s godinama, a zašto je to tako, iskreno, nemam pojma. Lako je kad si mlad i neiskusan, pa je lako pronaći stvari koje nisi do tada radio ali godine nose iskustvo, a iskustvo sužava mogućnosti i to ide tako ali nas onda okolnosti ipak iznenade. Mene su iznenadile ovaj vikend kada smo spontano brat, otac i ja otišli zajedno na jedan događaj. I ako sada netko nije siguran što je tu prvi put, recimo da ja u sjećanju nemam naš zajednički odlazak bilo gdje. Ali idemo redom.
Rakija je rodila
Ove godine je rakija rodila više nego ikada, samim tim što su voćke rodile. Komovi su vreli, rakije pečene i sada je vrijeme za rakijade. Zapravo, najveća se već dogodila, i to je ona u Mirgešu, i po svemu sudeći bila je uspješnija nego sve do sada. Ovaj XII. Festival mlade rakije u Mirgešu je oborio čak europski rekord po ukupnom broju uzoraka, ali i po broju uzoraka rakije od kajsije. Još jedan od rekorda je svakako broj posjetitelja, kojih je po nekim procjenama bilo 3.000. Meni osobno je bilo interesantno da je prva dva mjesta odnio gost iz Rače Kragujevačke, kome je ovo prvo sudjelovanje na ovom festivalu. O tome smo imali priliku čitati, pa neću širiti priču.
Jest ovaj festival rakije u Mirgešu nešto sasvim drugačije i jedna sasvim posebna manifestacija koja iz godine u godinu raste i postavlja nove standarde, ali mi imamo još jedan festival rakije koji raste i razvija se. Njegove brojke još ne dosežu ove spomenute, ali svakako ima mnogo momenata koji ga izdvajaju i čine posebnim, a jedan od njih je svakako naziv »Sto fela rakije Jugoslavije«. Manifestacija je održana peti put zaredom i okupila je proizvođače rakije, tradicionalnih proizvoda kao što su med, domaći kolači i suhomesnatih domaćih proizvoda. Cilj manifestacije je svakako bratstvo i jedinstvo, odnosno sloga i prijateljstvo, a povod je nekadašnji Dan Republike SFRJ. Na svim štandovima se vijorila zastava nekadašnje SFRJ, a crvena marama je krasila vrat izlagača. Mogla se naći i po neka kapa s petokrakom, prava pionirska, a svaki proizvođač i izlagač na manifestaciji dobivao je titulu drug. Drugovali smo i mi i širili prijateljsku atmosferu, to Koporanima ide od ruke, pogotovo uz čašicu dobre rakije čega ovdje nije manjkalo. Nismo sačekali proglašenja, jer nas je vikend zvao dalje. Ovaj duh je nešto što ćemo njegovati i podržavati i narednih godina i hvala Monoštorcima na divnom pelceru.
Ultrapopunjen vikend
Subotu sam uspjela začiniti i poezijom, i to na jedan vrlo interesantan način i u vrlo interesantnom ambijentu. Jedan somborski atelje je jednom mjesečno postao kuća Poezioroma, događaja na kojem svi zainteresirani mogu doći i pročitati svoje ili tuđe pjesme. Ovog puta sam išla kao podrška i držač treme prijateljica i sjajno sam se provela. Na kraju smo imali priliku uživati uz akorde Daniela Kovača, gitarista grupe Jarboli. Baš jedna posebna večer.
Da se ne kroje samo ultre u provodima, postarali su se Salašari somborski. Doduše, oni su bili samo troje od 150 sudionika ultramaratona koji se proteklog vikenda trčao od Baje do Sombora. Osim ultramaratonske utrke od 48 kilometara, trkači su razdaljinu između dva bratska grada prešli i u štafetama po dva ili tri člana, baš kako su to uradila i tri veslača iz moje ekipe: Ana Keresteš, Marija Mandić i Danijel Mandić. Priznajem da sam ponosna na njih, tim više što su me potaknuli da sjednem na bicikl i budem podrška bar takva, kada mi trkačka forma i ambicije nisu na zavidnom nivou. Kako bilo, sakupilo se natjecatelja iz Srbije, Mađarske, Hrvatske i Bosne i Hercegovine i centar Sombora je opet slavio trčanje i trkačke uspjehe.
Advent je počeo, a nadi smo dali plamen i začinili je obiteljskim druženjima. Neka bude nade i neka nada krasi nas.
Gorana Koporan
