Još od davnina najveći grad na sjeveru Bačke privlači ljude iz drugih krajeva da se nasele u njemu i izaberu ga za svoje trajno stanište. A »Stara dama«, kako glasi nadimak Subotice, svojim neodoljivim šarmom plijeni i dalje. Junak naše storije u slikama i riječima, Ištvan Varmuža, sociolog i poslovni čovjek iz Splita, pojasnit će nam u sljedećim redovima zašto voli Suboticu i zbog čega je Jadran zamijenio za Panoniju.
»U Suboticu sam prvi puta došao prije nekih petnaestak godina, na nagovor moje drage Ági, životne družice s kojom već dvadesetak godina dijelim svoju stvarnost«, kaže Varmuža na početku razgovora koji smo vodili u njegovoj kući u Zagrebačkoj ulici i nastavlja: »U biti, isprva sam došao u Čantavir, gdje žive njezini roditelji i familija i posve normalno, ubrzo posjetio i ovaj lijepi grad. Pun lijepih impresija, odmah sam pomislio kako bih jednoga dana, bez ikakvih problema, mogao ovdje živjeti.«

Tenis kao poveznica

Tijekom jednog od svojih najranijih dolazaka u Suboticu, Ištvan je, na terenima TK Spartak u Dudovoj šumi, zaigrao veteranski turnir iz tzv. Vojvođanskog teniskog kalendara. U svom službenom debitantskom nastupu je pobijedio jednog renomiranog ovdašnjeg tenisača i proslavljajući veliku pobjedu, u krugu nekoliko novostečenih teniskih prijatelja, obznanio kako se i nagodinu sigurno vraća na ovaj turnir. Nije čekao cijelu godinu već se nakon nekoliko mjeseci ponovno obreo na subotičkim teniskim terenima, u međuvremenu otkrivši i prelijepe terene pored jezera Palić.
»Mogu slobodno reći kako je Ági kriva za moj dolazak u Suboticu, a tenis jedan od najvećih krivaca za moj ostanak. U skupinu ‚krivnje’ ubrojio bih još i ovdašnju fenomenalnu kuhinju po više nego pristupačnim cijenama, gostoljubive i dobronamjerne ljude i ovaj prekrasni gradski ambijent. Vidite, ja sam u Suboticu došao u svojoj zreloj životnoj dobi (rođen 1952. godine, prim. a.), nakon što sam prije toga živio u nekoliko gradova diljem ex Jugoslavije i u njoj našao sve ono što tražim u ovom životnom trenutku. Ovaj grad je idealan za život, jer je dovoljno velik da pruži sve ono što bi jedan grad trebao pružiti, a opet i dovoljno ‘mali’ da se ne moraš ubijati u velikom prometu i trpjeti svakodnevnu velegradsku gužvu«, lijepo je elaborirao naš novi sugrađanin Ištvan Varmuža.

Odluka

Prvih nekoliko zajedničkih godina sa svojom životnom suputnicom s kojom je u međuvremenu proputovao pola svijeta Ištvan je živio u Splitu, Zagrebu i Sarajevu, ali su u raznim prigodama često navraćali i do sjevera Bačke. 
»Kada sam konačno prodao svu svoju imovinu na Jadranu, odlučio sam isprva kupiti stan u Subotici i jedan dio godine trajnije se vezati za ovu sredinu. To je bila stvarna realizacija moje, mogu slobodno reći, već dugo godina planirane ideje da se ovdje preselim i trajno nastanim.«
Danas, kada je već nekoliko posljednjih godina njihovim dobrim dijelom i stambeno vezan za svoj novi grad, pitamo Ištvana da nabroji tri glavna razloga zbog kojih voli Suboticu.
»Pod jedan, zato što je lijep srednjoeuropski grad i ima taj prepoznatljivi štih. Pod dva, ovdašnji ljudi su mnogo mirniji (srednjoeuropski) u odnosu na ljude u Dalmaciji i sve je mnogo manje napeto u brojnim stvarima uobičajene svakodnevice. I na koncu, treći glavni razlog je sveukupni subotički doživljaj koji se ogleda u simbiozi njezine kulture i uljudnom ponašanju ljudi koji žive na ovim prostorima.«

Druženje

Već spomenuti tenis također je bio i ostao jedan od najvažnijih elementarnih djelića u slaganju Ištvanovog svakodnevnog subotičkog mozaika.
»Jednostavno, igranje tenisa je neizostavni dio moga života. Bilo gdje sam živio svuda sam ga igrao, ali je to u Subotici poseban doživljaj. Ponajprije jer su ovdje dva kluba čiji se tereni nalaze u prekrasnom prirodnom ambijentu dvije šume (Dudova i Palićka op.a). Ali i socijalni moment neizostavnog druženja tijekom igre i nakon nje, kada se često osvježavajućim pićima dodaju i prigodne zajedničke večere, naručivanje pizze i sl. Opće je poznato kako je članstvo svakog tenis kluba ujedno i ‘grad u malom’, pa je tako i u Subotici, gdje sam kroz tenis upoznao mnogo ljudi iz različitih profesionalnih i društvenih sfera. Oni su me brzo prihvatili u svoja društva, pa smo se počeli intenzivnije družiti i mimo tenisa, pa čak i putovati skupa. I što je još važnije istaknuti: ukoliko mi je potrebna određena pomoć u nečemu ili najobičnija usluga, imam se kome obratiti. A to je u današnje vrijeme, pogotovo za jednog novaka u tuđoj sredini, itekako važno. Opet, s druge strane, kako sam u ovu sredinu došao kao dobro situirana osoba i sam mogu pomoći u određenim situacijama kada me to pojedinci zamole.«

Putovanja i gastronomija

Ištvan i Ági su veliki zaljubljenici u putovanja i često hladne zimske dane zamijene toplijom klimom dalekih, egzotičnih krajeva. Ali se sada sa svjetskih destinacija vraćaju u svoj novi dom. U Suboticu.
»Ovo je sada moja mirna luka. Grad u kojem imam sve što mi je potrebno i gdje mogu zadovoljiti većinu svojih životnih potreba. Istina, nešto je manje kulturnih sadržaja, ali blizina Novoga Sada ili Beograda dopunjuje moje potrebe na ovom planu. Naravno, zato su tu i brojna putovanja na koja često odlazimo tijekom godine. Osobito volim Aziju, koju sam u nekoliko navrata gotovo cijelu obišao. Dopala mi se srednja i južna Amerika, kao i sjeverni dio Afrike. Što se tiče Europe, mislim da sam je praktično cijelu prošao.«
Simpatični višak kilogama koje za pasom nosi otkivaju još jednu Ištvanovu ljubav: gastronomski užitak. Kako skorašnji Subotičanin komentira kuhinju svoga novoga grada?
»Kada me ljudi pitaju što najviše volim pojesti, ja uvijek, bez ikakve dileme, odgovorim kako sve najviše volim. Ne bih mogao ništa posebno izdvojiti, jer zbilja volim sve: od mesa, čorbi, ribe, perkelta, ćevapa i svih ostalih delicija. Doma ne kuhamo nego se hranimo po subotičkim ugostiteljskim objektima gdje smo već godinama stalni gosti i mogu samo reći kako je ovdašnja hrana vrhunska. Nigdje na svijetu nema ovakvog kompletnog ručak menua za cijenu od četiri eura, a prošao sam i vidio jako puno. Na koncu ću još samo za Suboticu reći onako kako bismo mi to u Splitu rekli: ‘Dobri judi, dobra spiza’ (hrana prim. a.).«
D. P.