Čuli ste, vjerojatno – a ako niste, sigurno ćete ovih dana čuti – da će na Trgu slobode za doček Nove godine hmmmm, pjevati Alen Ademović. Čuli ste – dobro: čut ćete – i to da je lokalna samouprava za te namjene izdvojila 1.850.000 dinara, odnosno oko 15.000 eura.
Već nakon ove jednostavne vijesti većini građana nametnut će se vjerojatno dva ključna pitanja: tko je Alen Ademović i zašto njegov kratkoročno iznajmljeni glas vrijedi koliko i jedna dobra kuća u Čantaviru? Srećom, da biste to saznali ne treba vam ništa više do li običnog utipkavanja njegova imena na Google i malo sačuvanog zdravog razuma. Ako ste ga, dakle, našli na netu, zdrav razum će vam vrlo brzo naložiti da odmah prestanete s daljim zanimanjem za istog, jer već prvi taktovi bilo kojeg »hita« otkrivaju o čemu je riječ. Riječ je, naime, o tome da se Alen Ademović svojim narodnjačkim naginjanjem ka popu (onom muzičkom, ne crkvenom) savršeno uklapa u mentalni sklop koji ovim društvom gospodari još od trenutka kada je šund bio službeno proglašen kao kulturološko zlo i kada su njegovi nositelji zbog toga bili dodatno oporezivani. Riječ je, dakle, o tome da Alen Ademović predstavlja vjernu presliku jedne hibridne svijesti, izgubljene u nekoj pustari između sela i grada, svijesti koja već odavno ne razlikuje pojmove ukusa i neukusa, znanja i površnosti, poštenja i karijerizma, konačno: dobrog i lošeg. Ali, budimo pošteni prema Alenu Ademoviću i recimo da su on i njegov repertoar samo jedan od tisuće kloniranih izdanaka istog, u različitim varijantama.
Zašto je, međutim, Grad spreman platiti 15.000 eura izvođaču čije će se pjesme zaboraviti istog trenutka kada ih na Trgu bude i otpjevao? Ma kako to na prvi pogled izgledalo komplicirano, odgovor je, zapravo, jednostavan: zato što to čelnici lokalne samouprave ne plaćaju iz svog nego iz vašeg džepa (preko proračuna, naravno), a iznos je i tako nebitan: novi hyundai ili socijalna pomoć za obitelji koje nemaju ni za ogrjev i tako će biti nalijepljeni na čelo estradnog tzv. umjetnika.
Stoga, ako je u Gradskoj kući uopće još ostalo nešto od ukusa, znanja i zdravog razuma, evo jednog prijedloga za doček nove, 2021. godine: zamijenite gradskog DJ-a i raspišite blagovremeno referendum na kom će se građani izjasniti koga žele slušati i gledati na Trgu. Budući da nije teško zamisliti kako će želja biti različitih, osigurajte prostor(e) za više »back stageova« u gradu po principu koncentričnih krugova, i to tako što će u centru biti onaj s najviše glasova (možda opet Alen Ademović ili neki njegov klon različitog imena), a na rubovima oni s najmanje (možda reanimirana Subotička filharmonija ili Dječji zbor Kolibri). Kako osigurati sredstva za to? Pa naplatom ulaznica. Ako projekt propadne, uvijek postoji rezervna varijanta u vidu podizanja komunalnih računa za nadoknadu gubitaka, jer za to na raspolaganju imate cijelu godinu. U svakom slučaju, cirkus na Trgu makar će biti šareniji i po svačijem ukusu: red arlaukanja, red Mozarta, malo gluhog kola, malo Zeke i potočića.
E, da: ako se, pak, pitate tko je gradski DJ kojega bi valjalo zamijeniti, čini mi se da sam negdje čuo – Šaban. Ili već nešto slično. Ali, za razliku od lokalne samouprave, vi ćete u provođenju vlastite volje u sljedećoj godini za to imati samo jedan dan.
Z. R.