Krajem prosinca 1944. godine tiskan je prvi broj Slobodne Vojvodine na mađarskom jeziku, koji je već iduće godine preimenovan u Magyar Szó (Mađarska riječ). 
List od tada izlazi 75 godina kontinuirano i najprodavanija je manjinska novina u Vojvodini s obzirom na to da su Mađari uvjerljivo i najbrojnija nacionalna manjina ovoga područja. Ovaj list je jedini dnevni od svih drugih manjinskih, a sve do prije 15 godina izlazio je i subotom i nedjeljom, što je sada spojeno u vikend izdanje. Osim toga, Magyar Szó uz svaki broj izdaje i različite dodatke, a o organiziranju svega toga i uopćeno o izazovima tiskanog manjinskog novinarstva razgovarali smo s glavnom urednicom, pravnicom Mártom Varjú. Uposlenica je ona u Magyar Szóu od 1985. godine, a glavnom urednicom imenovana je prije devet godina, 2011. godine. 
Kako ćete obilježiti 75 godina Magyar Szóa?
Spremamo veliku proslavu u Novosadskom pozorištu 20. prosinca, u petak. Osim prigodnih govora, bit će uručene brojne nagrade – za životno djelo, novinarska nagrada, nagrada za mlade talente i za jubilarce, a akademija će imati i svoj zabavni dio. Također, za Božić, na dan tiskanja našega prvoga broja, planiramo pokloniti svim čitateljima dodatak u boji o povijesti Magyar Szóa. 
Kakva je povijest lista?
Prvi broj je izišao 24. prosinca 1944. godine. Tada se nije zvao Magyar Szó nego Szabad Vajdaság (Slobodna Vojvodina), što je zapravo bilo mađarsko izdanje Slobodne Vojvodine – glasila Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Vojvodine. Imao je četiri utemeljitelja – pisac László Gál, pisac i publicist Endre Lévay, pisac Mihály Marković Majtényi i svećenik, novinar i jezikoslovac Zsigmond Kek, koji je bio i prvi glavni urednik novina. Oni su svi iz Subotice gotovo cijeli dan išli vlakom u Novi Sad da bi napravili taj prvi broj. Za list koji je tada imao četiri strane trebalo im je tri dana. Bila je to gesta od ondašnje vlade da prvi broj na mađarskom izađe baš na katolički Božić. List je bio strogo kontroliran, naročito to prvo izdanje koje je zapravo bilo samo prijevod srpskog izdanja Slobodne Vojvodine. Nije bilo mogućnosti objavljivanja autorskih tekstova sve do rujna 1945. kada je i promijenjeno ime u Magyar Szó (Mađarska riječ). Naravno, i nakon rujna ‘45. su se morali objavljivati tekstovi koji su bili obvezni i u drugim novinama, ali kod nas se pisalo i o Mađarima. Tada je list imao 16 stranica. Mi smatramo da smo sljedbenici tog prvog časopisa, tako da računamo da postojimo od prosinca 1944. To nas čini najstarijim dnevnim i uopćeno listom na mađarskom jeziku na ovom prostoru, a čak spadamo i među najstarije časopise na mađarskom govornom području. Bilo je različitih osnivača od samog početka do danas – Narodni front, Socijalistički savez, Autonomna Pokrajina Vojvodina, a od 2004. osnivačku ulogu preuzelo je Mađarsko nacionalno vijeće. 
Što danas znači Magyar Szó Mađarima u Vojvodini?
Vojvođanski Mađari vole Magyar Szó i puno im znači. Jedno vrijeme je bilo ustaljeno među narodom da ono što nije objavljeno kod nas, nije se ni dogodilo. To je bilo u naše, kako ga zovemo »zlatno doba« koje je trajalo od 1955. do 1975. godine. U tom razdoblju smo postigli da tiraža u nedjeljnom broju bude i više od 66.000, kada je taj broj bio na stolu svake druge mađarske obitelji u Vojvodini. Kako se list razvijao, dobivao nove rubrike, dodatke, postajao je sve popularniji. Nažalost, danas nam tiraža pada, ali ne u tolikoj mjeri kao što je svjetski trend za tiskane medije. Naši čitatelji ipak imaju svijest i potrebu da kupuju Magyar Szó.
Kako se borite protiv opadanja tiraža?
Moja uređivačka politika je takva da stalno gledam što interesira čitateljsku publiku i promišljam što možemo dodati u naš list da se razlikujemo od drugih dnevnih novina, kako bi nas što više ljudi čitalo. 
Ono što smo uočili da čitatelje najviše privlači su priče koje se bave onime što se događa oko njih. Zbog toga imamo svakodnevne jake lokalne rubrike. Čitatelji vole čitati i o politici, tako da imamo u svakom broju zastupljenu i unutarnju i vanjsku politiku. Naravno, pišemo i o drugim temama, a naročito se trudimo ispratiti sva kulturna i druga događanja koja organiziraju Mađari u Vojvodini. O tome čitatelji nigdje drugdje ne mogu pročitati, odnosno nigdje toliko detaljno kako mi pišemo. Nekada smo imali i jaku sportsku rubriku, koja posljednjih godina nije na takvoj razini kao što je bila u ono »zlatno doba« Magyar Szóa pa smo ove godine pokušali to vratiti. Uveli smo ponovo ponedjeljkom sportski dodatak s naslovom Sportski svijet, koji je cijeli u boji i vidimo po broju prodanih novina taj dan da je jako popularan i tražen kod čitatelja. Osim sportskog, koji je na kioscima ponedjeljkom, imamo i druge dodatke koji izlaze svakodnevno uz dnevni list, uključujući i vikend. Utorkom objavljujemo poljoprivredni dodatak, srijedom omladinski ili križaljke, četvrtkom magazin s tv programom, petkom su u dodatku medicinske teme, a vikendom izlazi naš vikend i književni dodatak Vidik. Zahvaljujući svim naporima koje stalno ulažemo kako bismo čitateljima bili interesantniji imamo jednu čvrstu čitateljsku publiku. Najtraženiji su nam brojevi četvrtkom i vikendom, kada prodamo oko 16.000 primjeraka, a ostalim danima je broj nešto manji. 
Čita li se Magyar Szó i u Mađarskoj?
Nažalost, ne prodajemo novine u Mađarskoj, ali imamo internet stranicu preko koje Mađari izvan Srbije mogu čitati što pišemo. Na internet stavljamo kratke vijesti o svim događanjima oko nas, ali ne u cijelosti jer je naša primarna zadaća prodaja novina. I pored toga, internet izdanje nam je jako popularno, mjesečno imamo više od 30.000 posjetitelja na stranici, a osim toga imamo aktivan i vrlo posjećen profil na facebook-u i twitteru. 
Po čemu je Magyar Szó drugačiji od ostalih manjinskih novina na prostoru Vojvodine?
Mi smo jedini manjinski dnevni list. To je već velika razlika, jer su ostali manjinski listovi tjednici ili dvotjednici. Organizacija i izrada dnevnog lista zahtijeva ogroman posao, jer mi osim dnevnog izdanja imamo i neki dodatak koji izlazi uz novinu, tako da svakodnevno uradimo i list i tjednik. Zato imamo i najveću redakciju od svih drugih manjinskih novina. 
Koliko imate uposlenih novinara i kako vam je organizirana redakcija?
Imamo 50-55 novinara, skupa s urednicima i dopisnicima iz Beograda, Zrenjanina, Ade i Sombora. 
Zgrada Magyar Szóa je u Novom Sadu, građena je prije 62 godine i ondje nam je središnja redakcija. Sljedeća po veličini je u Subotici, koja se nalazi u Mađarskoj medijskoj kući, a imamo redakciju i u Bačkoj Topoli, koja pokriva teritorije općina Mali Iđoš i Bačka Topola te u Senti, koju zovemo redakcija Potisje. S ovako raspodijeljene četiri redakcije i dopisnicima možemo svakodnevno pokrivati teritorij cijele Vojvodine, a od kako sam urednica imamo i dopisnika iz Beograda. Dopisništvo iz Beograda nisam ja prva uvela u Magyar Szó, ali sam ga nakon pauze od nekoliko godina ponovno aktivirala, jer mislim da je jako važno prenositi informacije čitateljima i iz glavnoga grada.
Kako biste ocijenili stanje u manjinskim medijima, naročito u tiskanima kao što je Magyar Szó i naša Hrvatska riječ? 
Stanje je takvo da ne bismo mogli opstati da nismo dotirani. Iako živimo od prodaje novina i reklama, da nema stalnog financiranja iz Pokrajine ne bi nas bilo. Za pohvalu je što nas dotiraju od početka postojanja lista i jako smo im zahvalni na tome. 
Koji su danas najveći izazovi manjinskih medija?
Danas je najveći izazov manjinskih medija da opstanu. To znači da, iako imamo osiguranu financijsku potporu iz Pokrajine, moramo pratiti sve što se događa u našoj zajednici i to objavljivati. Također trebamo stalno prepoznavati što naša čitateljska publika želi čitati, odnosno da pišemo o tome.
Koliko jedan manjinski medij kojega financira Pokrajina, a osnovalo ga je nacionalno vijeće može biti objektivan i nezavisan medij? 
Mi u Magyar Szóu izvještavamo svestrano i objektivno. Naša, ali i drugih manjinskih medija, obveza je da pišemo o manjinskom životu i da dokumentiramo sve što je bilo i što se događa na ovom prostoru. 
To smo dužni raditi prema čitateljima, ali i za povijest – svakog dana u svakom broju mi ostavljamo povijesni dokument Vojvodine i ovoga vremena. To je cilj i Magyar Szóa i Mađarskog nacionalnog vijeća. 
J. D. B.