Kolumne

Sol na ranu

 

Treba li svake godine podsjećati na progon Hrvata iz Vojvodine devedesetih godina i činjenicu da se tada dogodilo 25 ubojstava za koje počinitelji nikada nisu pronađeni i nitko nije procesuiran? Svakako treba! Pogotovu što većinska javnost u Srbiji to uspješno »zaboravlja«. Međutim, ponekad se čini da bi i Hrvati koji su ostali u Srbiji, te tragične događaje željeli zaboraviti, okrenuti svakodnevnim problemima i željom da sa svojim susjedima žive u miru. A u tom slučaju to je »bolje ne spominjati« jer su viđenja skorije povijesti potpuno različita.  

Na žalost, ove godine na dan 6. svibnja, dan kada je u Hrtkovcima 1992. godine Vojislav Šešelj pročitao imena 17 Hrvata od kojih je zahtjevano da napuste selo, srijemske je Hrvate podsjetio na ove tragične događaje jedan nemili događaj – napad na župnika i pljačka u župi u Novom Slankamenu. Događaj je uznemirio ovo srijemsko mjesto, iz kojega je ratnih devedesetih prognana većina Hrvata pa ih je danas od 2.500 ostalo tek 730. Tajnik HKD Stjepan Radić, hrvatske udruge u Slankamenu, čiji je rad poprilično zamro, Ivan Gregurić, kaže kako je ovaj događaj ponovno probudio strahove. To je kao stavljanje soli na ranu na stvari koji nisu preboljeli iz prošlosti. Međutim, u većini »velikih« medija ovo je tek bila jedna »klasična pljačka« i malo tko je i pomislio da je možda za Hrvate u Vojvodini napad na župnika i Crkvu ne samo »klasična pljačka« već mnogo više od toga. 

Možda to nije niti čudno jer malo tko danas u Srbiji govori i piše o tome što se događalo devedesetih godina građanima bivše SFRJ koji nisu bili Srbi – u ratu koji Srbija nije vodila. O potpunom prešućivanju zločina u Vojvodini devedesetih godina govorio je i voditelj projekta Nepodobni građani i direktor Vojvođanskog građanskog centra Željko Stanetić. Kako je sam svjedočio dok nije počeo rad na projektu niti on sam, iako dolazi iz Rume, kao ni mnogi njegovi vršnjaci, nije niti znao da se progon Hrvata dogodio u Vojvodini pa i u mjestu iz kojeg je on. 

Na predstavljanju projekta Nepodobni građani u Hrvatskom nacionalnom vijeću prisutne je Đorđe Subotić podsjetio na činjenicu da je progon Hrvata zapravo počeo u Novom Slankamenu 1. svibnja 1991. godine kada je zapaljena hrvatska zastava. Hrvatska zastava palila se u Srbiji i nakon toga pa i ove godine. Reakcije javnosti nema. Zbog toga, smatra Subotić država Srbija treba donijeti deklaraciju    kojom će se osuditi učinjeni zločini i priznati da su Hrvati u Vojvodini bili nedužne žrtve. Svakako bi Hrvati u Srbiji podržali ovakav projekt, no bi li ga podržala većina? Sudeći po interesu, lokalnih kao i svih drugih »velikih« medija kada je u pitanju ova tema (koji konstatno izostaje) čini se da bi svi voljeli da do toga ne dođe i da ovi događaji ostanu skriveni zauvijek. Daleko od očiju i savjesti.

J. D.