Dobrovoljno vatrogasno društvo u Tavankutu proslavilo je 85 godina rada. U subotu, 9. studenoga, organizirana je prigodna svečanost na koju su došli gosti iz 23 vatrogasna društva iz regije – Srbije, Mađarske, Hrvatske i Slovenije. Tom je prilikom potpisana povelja o suradnji između triju društava – DVD Tavankut, DVD Beli Manastir i DVD Tešanj 1905. Podijeljena su i priznanja za dosadašnju uspješnu suradnju te se podsjetilo na preminule kolege.
Jačanje suradnje s drugim DVD-ovima iz regije
Nema razlike između dobrovoljnog i profesionalnog vatrogasca, svi su rame uz rame, a u određenim mjestima dobrovoljci čak stižu brže nego profesionalne postrojbe koje su udaljenije od žarišta i lokalnih zajednica, ističu među ostalim vatrogasci okupljeni oko istog cilja – spašavanja života i sprječavanja materijalne štete.
Komandir Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tavankut Petar Stantić kaže kako su za proslavljanje 85. obljetnice Društva htjeli suradnju s drugim društvima podići na višu razinu.
»Htjeli smo suradnju pojačati i na službenoj razini, uz naše goste kolege vatrogasce iz regije s kojima surađujemo. I upravo nam je ta međunarodna suradnja bitna, jer se tako nadomiješta nedostatak prije svega novca, zahvaljujući njihovim donacijama. Danas smo potpisali povelju o suradnji s Vatrogasnim društvom u Belom Manastiru u Hrvatskoj i Vatrogasnim društvom iz Tešnja u Bosni i Hercegovini. S njima pripremamo zajedničke projekte putem kojih možemo doći do dijela potrebne opreme kako bismo unaprijedili rad Društva, što nam je i cilj«, kaže Stantić.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Tavankut u ovlasti ima teritorij od oko stotinu četvornih kilometara i veći broj naselja, poput Gornjeg Tavankuta i Donjeg Tavankuta, Mirgeša, Čikerije, Kaponje, dijela Male Bosne i dijela Mišićeva, kaže Petar Stantić.
»Naše je selo razvedeno i bez cestovne i infrastrukture koja se tiče vodoopskrbe. To nam u velikoj mjeri otežava posao. Mi smo sada ostali bez napajanja vozila vodom. Imamo samo jedno navalno vozilo (ono koje prvo izlazi na mjesto požara, uz svu potrebnu opremu, prim. a.) spremnika kapaciteta dvije tisuće litara vode. Naime, problem se ogleda u tome da su nekadašnje tvornice i tvrtke na području Tavankuta imale odgovarajuću infrastrukturu, hidrantsku mrežu, te su nam mogle na taj način izaći u susret. One sada, međutim, ne rade. Tijekom ljeta se nekako snalazimo kod naših voćara i povrtlara i napunimo vozilo vodom iz dubinskih bunara. Kada dođe zima, vidjet ćemo. Kod Doma kulture je uspostavljena hidrantska mreža i očekujemo da će biti puštena u uporabu. Inače ćemo ove zime ostati bez vode, ne daj Bože da zatreba«, izražava zabrinutost Petar Stantić.
On podsjeća da DVD Tavankut sudjeluje na svim manifestacijama koje organiziraju udruge na području sela.
»Sve smo kulturne manifestacije osiguravali, organiziramo dežurstva, prisutni smo i pratimo sva nogometna i sportska događanja, tako da je spektar našega rada i djelovanja veoma širok. Nažalost, u posljednjih nekoliko godina nemamo financijsku potporu od Grada, a plaćamo i zakup za objekt koji koristimo. Također puno energije trošimo na samu egzistenciju. Radimo samo na opstanku Društva, izostaje rad s mladima, izostaje rad s natjecateljskim ekipama, nedostaje nam i obuka ljudi kao i obnova njihove osobne opreme. Na koncu, kamion koji koristimo nije naš već pripada Vatrogasnom savezu i napravljen je 1971. godine. Često se kvari i zahtijeva stalno održavanje. Jedna ovakva zajednica ima potrebu za vatrogasnim društvom, jer ukoliko dođe do požara, možemo daleko brže izaći na kritično mjesto nego ekipa iz Subotice, koja prema prirodi organizacije zaprima hitne pozive. Razvedenost naselja i teritorija je otegotna okolnost«, pojašnjava Stantić.
Potpisana Povelja prijateljstva
Predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tešanj 1905 Emir Alilović veli kako već duži niz godina postoji suradnja.
»Družimo se međusobno i pomažemo jedni drugima. Primjerice, jedni imaju iskustva u jednoj vrsti požara, drugi u drugoj, dijelimo svoja saznanja s terena. Dijelimo čak i materijalna sredstva tako da višak darujemo jedni drugima. Zaključili smo da bi se naši vidovi suradnje mogli i pojačati i podići na višu razinu. Otud i ova Povelja.«
U slučaju kakvih katastrofalnih požara ili poplava, bez obzira na prostornu udaljenost, društva su uvijek spremna pomoći jedna drugima, dodaje Alilović.
Zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Beli Manastir i dopredsjednik Vatrogasne zajednice Baranje Josip Molnar također ističe dugogodišnju međusobnu suradnju.
»Članstvo i zapovjednici triju naših društava su odlučili da potpišemo Povelju prijateljstva. Ona je trajna i obvezat će naše članove i dugi niz godina nakon što nas ne bude. To je povijest koju na ovaj način pišemo skupa, sva tri društva. Inače, suradnja, kao što su moje kolege već rekle, postoji od ranije. Sastajemo se i družimo, i tu smo da pomognemo jedni drugima.«
Na pitanje je li teško biti vatrogasac, Josip Molnar odgovara odrječno.
»Nije teško biti vatrogasac, bar nije meni. Ja sam i profesionalni vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada Belog Manastira. Samo morate imati veliko srce, veliku dušu i plemenitost, empatiju spram svih ljudi kako biste im mogli pomoći. U Belom Manastiru postoji javna vatrogasna postrojba, ali djeluju i dva dobrovoljna vatrogasna društva na našem području koja s nama gase požare i pomažu u drugim nedaćama.«
Na proslavi 85. obljetnice tavankutskog vatrogasnog društva došle su kolege iz Belog Manastira, Borova i Rovinja u Hrvatskoj, Kaćmara u Mađarskoj, Tešnja, Zenice, Jelaha, Konjica, Blagaja iz Bosne i Hercegovine, Zagorja ob Savi iz Slovenije i iz Srbije iz Bajmaka, Čantavira i Žednika, iz lokalnog saveza, Petrovaradina, Kupusine, Nakova, Stapara, Bačkog Brestovca, Monoštora, Doroslova i Gakova.
S. Jurić
