Jedan od 29 vijećnika 4. saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća je i Josip Čačić iz Surčina. On je dobio najveću podršku da u novom sazivu krovne institucije Hrvata u Srbiji predstavlja svoju zajednicu. Njegovim izborom Surčin prvi puta ima predstavnika iz svoje zajednice u HNV-u. Vijećnik Čačić je umirovljenik, dugogodišnji je član crkvenog odbora u crkvi Presvetog Trojstva u Surčinu, predsjednik je Skupštine Hrvatske čitaonice Fischer, te član Odbora za suradnju s vjerskim zajednicama. 
Prvi puta Surčin ima svoje predstavnike u krovnoj instituciji Hrvata u Srbiji. Što za Vas to znači?
Moj izbor za vijećnika HNV-a je velika čast za mene osobno, našu udrugu i cjelokupnu zajednicu Hrvata u Surčinu, pogotovo što sam prvi vijećnik s teritorija Surčina i Zemuna. Također mi je zadovoljstvo i čast što sam dobio povjerenje tolikog broja Hrvata. Smatram da je to rezultat rada naše udruge Hrvatske čitaonice Fischer i da je stoga odziv na glasovanju za elektore bio tako veliki. 
Smatrate li da će Te kao predstavnik svoje zajednice u Surčinu svojim aktivnim djelovanjem u HNV-u pridonijeti boljitku rada udruge i života župljana?
Prisustvo na sjednicama daje mi mogućnost da sam na izvoru informacija koje mogu prenijeti udruzi i zajednici, kao i obrnuto, da prenesem potrebe i zapažanja udruge i zajednice Vijeću. To nam pruža mogućnost usklađivanja rada Vijeća i udruga.   
Koje su Vaše osobne želje koje biste kao vijećnik željeli da se ostvare, a koje se odnose na hrvatske udruge i hrvatsku zajednicu u Srijemu?
Hrvati u Srijemu su tijekom devedestih godina imali najviše stradanja. To je zajednica koja se u tom razdoblju prepolovila prisilnim iseljavanjem, što je ostavilo traga. Još je uvijek u zajednici Hrvata u Srijemu prisutan strah. Smatram da je hrabrost što ima toliki broj udruga u Srijemu. Uostalom, neke od njih su među najstarijim hrvatskim udrugama u Srbiji. Želim da po tome budemo prepoznati i da se naš napredak u Srijemu dvostruko vrjednuje. Očekujemo pomoć kako od HNV-a, tako i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Veleposlanstava Republike Hrvatske, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, županija, te matične države.
Tijekom protekle tri godine, od kada postoji i aktivno djeluje Hrvatska čitaonica Fischer, župljani iz Surčina su postali vidljiviji široj javnosti u Srbiji. Svojim aktivnim radom, kako u župi tako i u udruzi, pokazujete veliku volju i spremnost da očuvate svoju baštinu. U kojoj mjeri je rad udruge kao i pomoć vašeg župnika Marka Kljajića pridonio ohrabrenju hrvatske zajednice u Surčinu?
Ja sam član crkvenog odbora od ranije, pa mogu potvrditi da su se Hrvati u Surčinu i ranije okupljali i njegovali dio svoje baštine ali uz crkvu, bez mogućnosti prikazivanja u široj javnosti. Osnivanjem čitaonice Fischer, čiji sam član Upravnog odbora, zajednica je dobila mogućnost da se okuplja i koordinirano njeguje i razvija svoju kulturnu baštinu i predstavlja je u javnosti. Mi smo tu mogućnost, smatram, dobro iskoristili i svoje rezultate prikazujemo kako u okviru hrvatske zajednice tako i van nje, kako sami kažete, široj javnosti Srbije. Naš župnik vlč. Marko Kljajić nam je dao svesrdnu podršku, kako u osnivanju udruge tako i tijekom rada, na čemu smo mu veoma zahvalni. Ovako aktivan rad je rezultirao time da imamo preko stotinu aktivnih članova u udruzi što je očigledan dokaz ohrabrenja zajednice Hrvata u Surčinu.
U svom dosadašnjem radu imali ste podršku većeg broja institucija: Veleposlanstva Republike Hrvatske, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan domovine, HNV-a, Općine Surčin... Jeste li zadovoljni potporom koju dobijate?
Potpora u radu koju dobijamo od pobrojanih institucija nam puno znači, kako u financijama tako i u podršci koju nam pružaju svojim prisustvom na kulturnim događanjima naše udruge. Naravno da naše potrebe za potporom kroz vrijeme rastu u skladu s razvijanjem ozbiljnosti našeg djelovanja, što očekujemo da se prepozna.
Na posljednjoj sjednici HNV-a istaknuli ste da ste uskraćeni za sudjelovanje na natječajima AP Vojvodine (za razliku od ostalih srijemskih udruga), s obzirom na to da teritorijalno ne pripadate Pokrajini. Kako nadomiještate nedostatak tih sredstava?
Nikako, nažalost. Na sve druge natječaje gdje mogu konkurirati sve udruge van teritorija AP Vojvodine, mogu i udruge s teritorija AP Vojvodine. Bio je prijedlog da se rad udruga ocjenjuje prema broju natječaja na koji konkuriraju. Autonomna Pokrajina Vojvodina ima ne jedan već nekoliko natječaja, tako da smo uskraćeni za značajnu financijsku pomoć. Udruge s teritorija AP Vojvodine su također bile povezane i sa županijama u Hrvatskoj te su i od njih dobijale pomoć, što mi kao mlada udruga nismo još ostvarili. Nadamo se da će sada koordiniranim povezivanjem sa županijama preko HNV-a ove »nepravde« biti ispravljene.
Kao novom vijećniku, kakva su Vam očekivanja i jeste li zadovoljni onim što je do sada postignuto?
Zadovoljan sam radom i očekujem da će se suradnja ostvariti s još većim uspjehom kroz povezivanje sa županijama iz naše matične domovine i međusobnim povezivanjem udruga u Srbiji koje će biti provedeno kroz djelovanje HNV-a.
I na kraju, koji su Vam planovi na polju osnaživanja rada udruge i još većeg ohrabrenja hrvatske zajednice u Surčinu?
Plan nam je poboljšati rad s djecom i mladima i raditi što više na otkrivanju, zapisivanju i oživljavanju naše kulturne baštine. Veoma je važno ostvariti veću suradnju sa srijemskim i ostalim udrugama u Srbiji ne samo na zajedničkim manifestacijama već i u razmjeni iskustava.
S. D.