Godinama barem jednom tjedno, kada me put nanese u tom pravcu, kupujem u jednoj somborskoj pekari. Kvalitetni su im proizvodi, a i što da se lažemo, jeftiniji su nego u većini drugih pekara. Kada sam se počela pojavljivati u toj pekari, uredno si mi davali fiskalne račune. Meni da, ali ne i većini drugih, očigledno redovitih kupaca. Kako sam vremenom i ja postajala poznato lice, polako sam svrstana u kategoriju povjerljivih kupaca koji su taj privilegij »platili« time što za svoj kupljenih kruh ili kiflu račun nisu dobili. I iz tjedna u tjedan pratila sam s koliko hrabrosti (drskosti) se priča ponavlja i kako kupci to šutke prihvaćaju. Bez pitanja, pogovora, komentara, negodovanja. 
A onda je jednog dana s pulta nestala i fiskalna kasa. A i što će? Da samo kupce podsjeća da postoje i fiskalni računi i da bi ih trebali dobiti u svakoj trgovini, pa makar pazarili i za 10 dinara? I tako iz tjedna u tjedan, mjesecima pratim kako se bez straha u prometnoj pekari prodaje i kupuje kao na tržnici. Čudim se. Nerviram. Ali u pekari šutim k’o riba, jer imam osjećaj da bi kupci u strpljivom redu za vruć burek graknuli, ne na pekare već na mene, koja se trpam tamo gdje mi nije posao. A onda mi se prije nekoliko dana »sastavio« baš onako loš dan. Znate i sami: ima takvih dana kada vam sve smeta, sve i svatko vas nervira. I u takvom danu desi mi se ponovo ista priča i isto nerviranje iz iste pekare. A završilo se drugačije nego puno puta prije toga. Završilo se pozivom Poreznoj upravi u Somboru kojoj sam kao savjesna građanka Sombora prijavila nesavjesnog poreznog obveznika. I ispala, da ‘prostite, budala. Prvo mi porezni inspektor zadužen za terensku kontrolu kaže da oni na teren izlaze samo kada za to dobiju naređenje od svog šefa (koji je dva tjedna na odmoru), što znači da ja svoju prijavu moram podnijeti u pisanom obliku Poreznoj upravi (može i anonimno). Onda će ta prijava biti zaprimljena, obrađena, proslijeđenja (valjda) terenskoj kontroli koja tek onda može u kontrolu sporne pekare. Odustanem od toga i direktno pozovem Beograd, prijavim slučaj i sada čekam epilog.
Znam, i vi ćete kazati sada što si zapela za tu pekaru kada se naveliko kradu milijuni? Znam, i sama sam dvojila tjednima što uraditi. Znam, jer normalno je postalo šutjeti, a ne reagirati. 
Z. V.