Znate li o čemu se radi? O jednom simbolu Subotice koji će uskoro nestati za sva vremena. U pitanju je Zelena fontana, ponos i dika grada pod tornjem sve do 2011. godine, kada je definitivno prestala raditi i tako upokojena dobila posmrtni drveni poklopac koji ga krasi i danas. 
Sada već daleke 1985. godine, po projektu Svetislava Ličine, a u sklopu tada zbilja temeljnog uređenja i uljepšavanja centra grada (posljednjeg smislenog u posljednjih 35 godina) svečano je proradila Zelena fontana. Pojedini »viđeniji« lokalni šmekeri skloni obogaćivanju subotičkog slenga, pomalo u beogradskom fazonu (i lokalizmi su nam centralizirani?), valjda vođeni logikom da vodoskok nije pravi izraz, jer voda iz nje ne samo da skače, nego ponekad i šprica, nazvaše je vodobacačicom!
Zelena fontana ili vodobacačica, kako Vam drago, vrlo slikovito može poslužiti kao primjer kako se vodi briga o Subotici. Naiđu tako ponekad – ali sve rjeđe – dobra vremena, pa se na čelu grada nalaze ljudi koji vole ovaj grad, cijene i poštuju njegovo naslijeđe i žele mu napredak (na primjer Károly Bíró početkom, a György Szórad osamdesetih prošlog vijeka) ostavivši za sobom trajne vrijednosti koje postaju simboli urbane Subotice. A zatim već po nekom nepisanom subotičkom pravilu (da li samo subotičkom, vidi današnje čudo od Beograda) dolaze oni koji ne vode brigu o naslijeđenom, jer ga ili ne poznaju niti se trude da ga upoznaju pa ga samim tim i ne cijene, što naravno dovodi do devastacije i urušavanja postojećeg naslijeđa, da bi se na kraju pobjedonosno klauzulisali kao spasitelji urbanog lica grada, donoseći/unoseći nove »vrijednosti«, uklanjajući sve što je propalo zahvaljujući isključivo nemaru i nestručnosti. Naravno, njihov glavni adut je i bit će česta nebuloza vispreno prikrivena klauzulom isplativosti obnove i održavanja (nešto se pribojavam i za Gradsku kuću, skupo za održavanje).
Nažalost, moramo se oprostiti od upokojene fontane, definitivno nema joj spasa, a njena obnova je odavno odbačena kao neprihvatljiva verzija. Ostat će samo sjećanja, lijepe uspomene maturanata, vjenčanih parova, brojnih Subotičana i turista, ovjekovječenih na fotografijama i video snimkama i gorka spoznaja da je nestao još jedan simbol Subotice. Ali kao utjeha, saznajemo da je projekt za novu fontanu gotov i da je samo maltene pitanje dana (čitaj: početka predizborne kampanje) kada ćemo imati novu (da li i »ljepšu i stariju« kako onomad reče jedan po pitanju Dubrovnika?). Objavljeno je i idejno rješenje budućeg izgleda nove fontane koja stvarno liči na vodobacačicu, kao i kompletnog trga oko nje. Raspisana je javna nabava i spominje se da će radovi početi, a možda i završiti iduće 2020. godine. A kakvo je rješenje? Pa... bolje nego ništa, a daleko od nešto. U obrazloženju piše da će trg biti podijeljen na tri cjeline – »vodenu igru« (parternu fontanu), tri bazena s »mirnom vodom« i zeleni dio sa žardinjerama i klupama. Hoće li ova oaza vodene igre, mirne vode i zelenila prirasti srcu našim sugrađankama i sugrađanima, pokazat će vrijeme. Jedno je sigurno: ni prinijeti nekadašnjoj prepoznatljivoj znamenitosti grada. Trebali ste unijeti u ovo rješenje malo više kreativnosti i inventivnosti, gospodo! Subotica to zaslužuje.
A. D.