Tijekom gradnje nove Gradske kuće, 1911. godine, donijeta je odluka o uređenju prostora koji ju je okruživao, jer su se u neposrednoj blizini, pa i na trgu, još nalazile stare kuće, sada odudarajući od kreacije novog izgleda centra Subotice. U to vrijeme raspisan je natječaj za izgradnju gradske najamne palače na ekskluzivnoj lokaciji na centralnom trgu, kod Kazališta i današnje Gradske knjižnice. Na natječaju je izabran projekt Pála Vadásza (1874. – 1944.), koji je došao u Suboticu 1908. kao nepoznati graditelj i otvorio projektni biro 1911. godine. Iako su u natječaju sudjelovali i drugi projektanti, dobro znani u gradu, Vadász je palaču kreirao drugačijom od svih drugih u gradu, ističući ugaoni motiv i visoko izdignuti toranj, te ovim i drugim kreativnim detaljima i funkcionalnostima pobijedio u natječaju.  
Zanimljive podatke o vremenu i okolnostima nastanka palače u vlasništvu Grada, napravljene radi iznajmljivanja komfornih stanova i poslovnih prostora, opisala je arhitektica Gordana Prčić-Vujnović u publikaciji Gradska najamna palača u Subotici, u izdanju Međuopćinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, u okviru projekta prekogranične suradnje s Mađarskom, sufinanciranog od Europske unije. Ova publikacija i izdanje o Leović palači autorice Nede Džamić promovirani su 20. rujna u Gradskom muzeju.  
»Najduža fasada je orijentirana prema novoformiranoj ulici koja je prosječena između Kazališta i palače, danas Branislava Nušića. U njenom centralnom dijelu, Pál Vadász je smjestio ulaz u palaču...«, piše autorica ovog zanimljivog istraživanja, s nizom opisa prekrasnih detalja koje palača sadrži. U ovoj zgradi je jedini sačuvani secesijski lift u Subotici, mada danas bez funkcije, no s prekrasnom izvedbom. Potkrovlje palače kroz vrijeme je ugostilo mnoge umjetnike u ateljeu sa zastakljenim zidom, s pogledom ka trgu.