Svi smo upoznali osobe koje, kada nešto trebaju, ne odustaju dok to ne dobiju, ma koliko dosadne bile, i one druge koje iz različitih razloga ne dosađuju, pa često ostanu uskraćene za ono što žele ili im treba. Tako Isus jednom prilikom koristi primjer osobe koja ne odustaje u traženju onoga što želi kako bi naglasio važnost ustrajnosti u molitvi.
Dosadna udovica
Isus, da bi istaknuo koliko je važno ustrajno moliti, svojim učenicima priča primjer udovice koja uporno dolazi kod suca da se zauzme za njenu stvar. Sudac je u početku odbija, ali ona ne odustaje već i dalje dolazi i traži ono što joj treba. On ima tvrdo srce, koje nemoć i težak društveni položaj ove žene nisu mogli smekšati. Međutim, ona se nije dala smesti njegovom tvrdokornošću, nego nastavlja moliti, jer joj jedino on može pomoći. Tako sudac naposljetku popušta, ne zato što se smekšao na njenu nevolju, nego zato što mu je postala toliko dosadna, pa je se želio riješiti: »Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me« (Lk 18, 4-5). Na taj način Isus poručuje da, ako je sudac na kraju ipak popustio, kako tek onda neće Bog, ako mu se netko ustrajno i uporno moli.
Dakle, Bog želi našu ustrajnost i nepokolebljivost u molitvi, čak i onda kada nam se čini da molitva ne donosi ploda. Nikada ne smijemo odustati. Kada i kakav će plod biti, odlučuje Bog, a naše je da ne posustanemo, nego da uvijek molimo. Često nam to nije lako, mnogo toga nas od molitve odvlači, osobito kada nam se čini da nas Bog ne čuje i kada jako dugo ona ostane neuslišana. To je kušnja za naše strpljenje i ustrajnost u molitvi. Plod dolazi tek kada pokažemo da ne posustajemo i da, unatoč svemu, poput spomenute udovice, i dalje molimo. Tek nakon toga osjetit ćemo koliko molitva može biti snažna i koliko nas Bog za tu ustrajnost može nagraditi. Zato nije dovoljno o molitvi čitati i slušati, nije dovoljno skupljati o njoj neka znanja i primjere, potrebno je sklopiti ruke i započeti moliti, te nikada ne prestati. Ona je nit koja nas s Bogom povezuje, iz koje čovjek crpi snagu za suočavanje sa životom i svime što on donosi, ali to tek kada moli ustrajno.
Bez vjere nema prave molitve
Isus obećava uslišanje ustrajnih molitava, ali tu je ipak još nešto važno. Zato se on pita: »Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« (Lk 18,8). Ovo pitanje nije nepovezani skok s teme molitve na temu vjere nego logičan slijed. Molitva bez vjere samo je blebetanje i nikako ne može biti ustrajna. Onaj koji ne vjeruje ne može u molitvi strpljivo čekati uslišanje. Kušnje dolaze i onome tko vjeruje, te je i njemu ponekad teško ustrajati, jer ga muči osjećaj da ga Bog ne čuje, da uzalud moli. Ali ako čovjek nema dovoljno vjere, ovakva kušnja će za njega biti preteška i on će odustati.
Druga važna stvar je da vjera izdiže molitvu na jednu drugu razinu. Iskreni vjernik neće je doživljavati samo kao neku formulu za otklanjanje problema nego će u molitvi prepustiti Bogu sve svoje brige i s povjerenjem čekati da Bog sve riješi na njegov način, čak iako je to način drugačiji od onoga što molitelj priželjkuje.
Vjernik moli jer želi susresti Gospodina, jer mu se želi povjeriti, s njim podijeliti ne samo ono što ga muči nego i ono što ga raduje. Molitva je razgovor s Bogom, a ne iznošenje svojih želja. Onaj tko u vjeri prihvaća Boga kao svoga Oca, sposoban je i s njime razgovarati kao s Ocem. Još kao djeca učili smo da u molitvi Bogu trebamo reći: »Oprosti, hvala, molim te«. Ali, kao odrasli to često zaboravljamo, a upravo su ove riječi temelj da molitvu pretvorimo u razgovor s Ocem; to je i put da prestanemo Boga smatrati čarobnjakom za ispunjavanje želja i počnemo se prema njemu odnositi kao njegova ljubljena djeca.
Vjera je za molitvu važna i zato što mnogi od nas mole jer to smatraju vjerskom obvezom, te se boje eventualne kazne, ako tu obvezu ne izvrše. Takva molitva je prazna, ona ne ide iz čovjekova srca, ona nije izgovorena s vjerom, i koliko god da čovjek revno vrši ovu obvezu, ona se ne može smatrati ustrajnom, jer takav molitelj ne moli zato što vjeruje Bogu nego samo da ne bude kažnjen.
Molitva onog koji doista vjeruje postaje susret s Bogom koji čovjeka obnavlja i daje snagu da ustraje, a kao nagrada dolazi i uslišanje.
Ana Hodak
