Kada bi ovo bio dio romana u kojem opisujem situaciju u kojoj se nalazi glavna akterica, odnosno ja, onda bi početak išao ovako nekako: »Sjedila je za stolom, gledajući kroz bijeli ekran i pokušavala se sjetiti vikenda za koji nije imala nikakav plan. Ne, ne, tad smo nosili drva ... A ne, ne, tada je bio najavljen posjet... ne ni taj vikend, kako si zaboravila paprikaš i kanal«. Vjerujem kako je poanta prenijeta, pa napuštamo romanopisanje, ali ne i aktericu, tj. mene, i to u času kad se dogodio vikend bez plana. Totalni dar od dana. Neplanski mi je vikend ispao neplanski, i to tako što je planirani dan odlepršao u zrak i odjednom sam se našla u svom stanu nakon dugo vremena sama i bez plana. Obično, kad mi se i dogode takvi trenuci, takve sekunde, već idućeg trenutka namjesti se zamjenski plan i eto sadržaja i eto ubojstva spontanosti.
Vjerujem, nisam usamljen slučaj, hoćemo što više dobiti od života i onda se zatrpavamo stvarima, događajima, obvezama, planovima i zatvaramo put neplaniranim momentima.
Vikend koji je slavio spontanost
Odmah ću biti iskrena: nisam bila neke posebne volje, valjda ti dani i takav period. Na internetu sam naišla na event koji je u subotu pozivao u vožnju i to k meni dragom Monoštoru. Napravih sa sobom dogovor: ako bude Sunca vozam, ako ne bude ostajem i šmiram. Nije bilo Sunca, ali završih na bicikliću.
»Amazon of Europe Bike Trail - Biciklistička ruta Europski Amazon« je projekt koji je bio i tema ove vožnje, a u opisu je stajalo da je skup na izlazu iz Sombora, odakle starta vožnja do etno kuće u Monoštoru, zatim kratka pauza uz neka predavanja, vožnja kroz šumu, ručak u etno kući i pravac kući svojoj. Prihvaćeno!
Kako je to zaista bilo
Okupilo se ne više od tridesetak vozača na dogovorenom mjestu i sve s pratnjom policije, kako to ozbiljna organizacija nalaže. Još u razdoblju kada smo radili organiziranje ovakvih događaja zaključila sam da se sigurnije osjećam kada vozim pod pratnjom policije, jer današnji vozači automobila ne mare za bicikliste. Sastav ljudi na biciklama je bio prošaran, a raspoloženje je bilo fino i umjereno. Svi okupljeni s istim ciljem – uživati u vožnji. Za nepun sat vremena stigli smo na dogovoreno mjesto u Monoštoru gdje su na prvom izborniku bila predavanja, i to o samom projektu koji nas je okupio, zatim nekoliko savjeta za sigurnost prometa, pa problematika prometne policije.
»Amazon of Europe Bike Trail - Biciklistička ruta Europski Amazon« je INTERREG projekt koji spaja pet država jednom biciklističkom rutom (Austrija, Slovenija, Mađarska, Hrvatska i Srbija). Ideja i cilj projekta jest spajanje područja budućeg prekograničnog rezervata biosfere Mura – Drava – Dunav. Ciklo turizam doživljava svoj procvat posljednjih godina i biciklisti sami sebi kroje staze, ali ova staza ima nešto posebno, a to je priroda kroz koju prolazi i sigurna sam, mnogi će putopisi biti ispisani upravo na njoj. Ne mogu ni zamisliti kakav će doživljaj imati neki Tom iz Danske dok bude pedalao kraj Dunava ili kako će June iz Amerike uspjeti smiriti oduševljenje pedalanja kroz šumu Štrbac. Meni nije bilo lako i to ne znam je li razlog oduševljenja što sam otkrila nešto novo u kraju kroz koji često prolazim ili je do čiste ljepote viđenog bez obzira na novinu. Kako bilo, ja nikada ovako nisam bila oduševljena barom kao što me je oduševila bara Šarkanj – Crna bara. Kažu mještani da je baš nizak vodostaj i kako je inače još ljepša, ali mi to nije važno. Bila je tako mirna i ušuškana u okolicu, a neki spokoj se širio oko nje. Prizor za napisati par sastava, šteta što me sa školom nikada nisu doveli tu. Da ne zaboravim: do nje smo došli vožnjom duž šetne staze Štrbac kroz Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje. I dok sam ja padala u nesvijest od oduševljenja i bare, drugi su pričali o još jednoj bari koju nećemo uspjeti obići ovog puta zbog blata. Nevjerojatno je to kako do jučer, u mom svijetu, tu nije postojala niti jedna, a sada se samo nižu i ja već znam što ću raditi prvi put kad mi život da prostora za prirodu.
Hvala svim okolnostima koje su se namjestile kako bi moj planirani vikend ostao bez plana i poklonile mi šumu i baru u jednom danu.
Gorana Koporan
