Ovosezonski drugoligaš, ŽRK Ravangrad iz Sombora, klub je s tradicijom duljom od šest desetljeća. Ove sezone natječe se u najnižem rangu, u Drugoj ligi – Sjever. Agilni predsjednik, dugogodišnji rukometaš i rukometni radnik, kako u klubu, tako i u Rukometnom savezu Vojvodine Miodrag Ačić sigurnom rukom vodi Ravangrad na staze povratka bar blizu nekadašnjih pozicija. Starijim čitateljima zasigurno su poznate slavne tradicije somborskih rukometašica. Ovaj klub je osamdesetih godina igrao europske utakmice, čak i finale Kupa pobjednika kupova, bili su prvaci Jugoslavije, imali su i nekoliko A reprezentativki tadašnje velike države. Proteklog vikenda, u suradnji s veteranima muškog RK Sombor, veteranke Ravangrada organizirale su međunarodni turnir veterana u obje konkurencije. Tako su Somborci bili u prilici na djelu vidjeti stare majstore rukometa iz devet ženskih i petnaest muških ekipa iz Srbije, Hrvatske, BiH, Slovenije i jednu ekipu iz Češke. Na parketu sportske dvorane Mostonga nastupilo je i dosta nekada slavnih imena, poput Mirjane Đurice, Nataše Damjanović, Jasmina Mrkonje, Nikše Kaleba i niza imena bivših prvoligaških ekipa.
Od lovorika do dna
Stjecajem okolnosti klub najsvjetlijih tradicija, Ravangrad, prijeratni ponos i sportska perjanica Sombora, pao je na najniže grane od svojega postojanja.
»Posljednjih godina rukomet općenito zapada u duboku krizu. Širom Vojvodine, a kako čujem i od kolega južno od Beograda, djece je sve manje, proračunske financije su sve tanje, a do kvalitetnih sponzora gotovo je nemoguće doći. Nažalost, oni koji imaju novce, nemaju osjećaja gdje ih je najsvrsishodnije uložiti. Iz tih razloga se mnogi klubovi, osobito u seoskim sredinama, samoisključuju iz ligaških natjecanja, u nadi da će mirovanje potrajati sezonu-dvije, međutim, predviđeno mirovanje najčešće vodi i gašenju kluba. U prethodnih nekoliko prvoligaških sezona znatno smo pomladili ekipu, ali smo i platili ceh neiskustvu igračica i zapali u rezultatsku krizu, što je dovelo do ispadanja u drugoligašku konkurenciju. No, panike u klubu nema, situacija je prihvaćena onakva kakva jest, a kompletan igrački i trenerski kadar smo uspjeli zadržati, pa bismo se, realno, trebali prošetati kroz drugu ligu i već od jeseni se iznova natjecati u prvoj. Detaljno smo analizirali situaciju i odgovorno tvrdim da ćemo kroz nekoliko godina ponovno biti ponos Sombora«, kaže Ačić.
Najniži rang odskočna daska
U novoj sezoni Ravangrad je u drugoligaškoj konkurenciji startao s dvije pobjede i zauzeo vodeću poziciju na ljestvici.
»Vjerujem da ćemo na vodećoj poziciji i ostati i vratiti se u staro jato. Možda će nam mali problem donijeti gostovanja u mjestima u kojima nema dvorane, pa se igra na betonu, no, vjerujem da će naše djevojke apsolvirati i tu situaciju, iako većina njih nije nikada igrala na drugoj podlozi, osim na parketu. Naš igrački kadar za ovu ligu je pomalo i prejak, a trener, profesor Darko Bošković dobio je i novog asistenta, Stevana Mihaljeva iz ŽRK Sonta. Iz Sonte nam je pristupilo osam vrlo perspektivnih igračica, koje za sada nastupaju za mlađe kategorije, a dvije, Milica Cvetković i Jovanka Zorica, u najužoj su konkurenciji za prvu ekipu. Za sada i financijska situacija nam je stabilna, tako da nesmetano provodimo donijete smjernice rada«, kaže Ačić.
ŽRK Ravangrad surađuje i s drugim klubovima u okolici Sombora, pa na taj način širi svoju igračku bazu, ali zauzvrat, i klubovima s kojima surađuje, čini dobro.
»Suradnju sa Sonćankama uspostavili smo još prošle godine. Kao delegat RS Vojvodine uočio sam njihove probleme, pa smo im na dvojnu registraciju ustupili tri igračice koje kod nas trenutačno nisu bile u prvom planu. Nama je bilo korisnije da igraju nego da sjede na klupi, a Sonćankama su dobro došle zbog deficitarnog igračkog kadra. Žao mi je što im to nije pomoglo u stabiliziranju ekipe, pa se ove sezone ne natječu. Njihovih osam igračica pojačalo je naše mlađe kategorije, pa smo voljni, u cilju pomoći i popularizacije rukometa u Sonti, turnir mlađih kategorija čiji smo domaćini, organizirati kod naših velikih sportskih prijatelja. Mislim da će i njihovom treneru Mihaljevu puno koristiti rad uz našega trenera Boškovića. Onoga momenta kad se ŽRK Sonta bude reaktivirao bez problema ćemo im vratiti igračice koje su došle u naš klub, a ukoliko bude potrebe, opet ćemo im ustupiti i koju našu rukometašicu. Mislim da je upravo ova naša suradnja model po kojem bi mali klubovi trebali raditi u budućnosti, jer, napominjem, zbog negativne stope nataliteta djece je sve manje, odlasci s roditeljima u urbane sredine i inozemstvo sve su učestaliji, pa ne vidim drugog načina da se spasi što se spasti može«, završava priču Ačić.
Ivan Andrašić
