U vrlo složenim političkim i društvenim okolnostima, i uz neizvjesnost do posljednjeg dana oko toga hoće li se posao uspjeti uraditi do kraja, skupina stručnih organizacija zaštite prirode iz pet zemalja koje zapljuskuju obale Mure, Drave i Dunava usuglašavala je nominacijski obrazac za prijavu novoga prekograničnoga rezervata biosfere. On je 30. rujna konačno i predan UNESCO-vom programu »Čovjek i biosfera« radi proglašenja područja »Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav u pet država«. Kada ministri zaštite okoliša Austrije, Slovenije, Hrvatske, Mađarske i Srbije potpišu zajednički tekst Deklaracije o uspostavi ovog područja, nominacijski dossier bit će potpun a UNESCO će imati izazovni zadatak proglašenja prvoga rezervata biosfere u pet država na svijetu.

Od Bad Radkesburga do Bačke Palanke

Područje je podijeljeno u tri zone. Središnja obuhvaća rječne tokove ove tri rijeke i najvrjednije dijelove poplavnih šuma pokraj njih, močvara, rječnih nanosa, obala, starih rječnih korita, vlažnih i slanih livada. Njezinom se zaštitom čuvaju prirodni procesi, štiti biološka raznolikost i lokaliteti za znanstvena istraživanja sukladna programu »Čovjek i biosfera«. Zaštitna zona, koja uokviruje središnju, namijenjena je smanjenju negativnih posljedica ljudskih aktivnosti. Najčešće su tu šume, travnate površine, mjestimično i obradivo zemljište. Najveći dio predloženoga rezervata biosfere čini prijelazno područje kreirano da promovira socioekonomski i regionalni razvitak, malo i srednje poduzetništvo i održivi turizam. U ovoj su zoni smješteni svi regionalno važni centri očuvanja kulturne baštine: Bad Radkesburg, Gornja Radgona, Lendava, Varaždin, Donji Miholjac, Osijek, Vukovar, Barcs, Mohač, Baja, Sombor, Apatin, Bač i Bačka Palanka. 
Sve zemlje koje sudjeluju u ovoj nominaciji predložile su i zajednički plan s tri operativna cilja koje zahtijeva UNESCO. Prvi podrazumijeva korištenje rezervata biosfere za zaštitu prirodne i kulturne raznolikosti, drugi korištenje ovog područja kao modela za upravljanje zemljištem i pristup održivom razvitku, a treći za istraživanja, monitoring i edukaciju. Zemlje sudionice pošle su od već postojećih bilateralnih projekata koji se tiču ovih tema, koje su prikazale UNESCO-u budući da su donijeli dobra iskustva međunarodne suradnje. U novije vrijeme realizirale su i nekoliko projekata na razini svih ovih pet država. Gotovo svi oni financirani su iz pristupnih fondova Europske unije. 
Proces formiranja rezervata biosfere ima povijest dugu tri desetljeća. Prvi okidač za tješnju suradnju među ovim zemljama aktiviran je 1989., kada su obznanjeni planovi da bivša Jugoslavija i Mađarska izgrade veliku hidrocentralu na Dravi kod Virja (nedaleko Đurđevca). Protiv toga je prvi puta ujedinjeno ustao civilni sektor netom probuđen u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do danas taj projekt nije realiziran. U međuvremenu, uz tokove ove tri rijeke proglašeno je 13 zaštićenih područja i četiri rezervata biosfere koji će ući u jedan prekogranični. To su: »Mura – Drava – Dunav« (proglašen je prvi, u Mađarskoj i Hrvatskoj, 2012. godine), »Bačko Podunavlje« u Srbiji (2017.), »Mura« u Sloveniji (2018.) te »Dolina donje Mure« u Austriji ove godine.   

Podizanje mostova

Projekt ovako velikoga značaja bio bi osuđen na neuspjeh ukoliko ne bi bio prihvaćen na lokalnoj razini. 
»Austrijski doprinos, naš dio prekograničnoga rezervata biosfere, a to je Rezervat biosfere ‘Dolina donje Mure’ usko je povezan sa susjednim područjima u Pomurju u Sloveniji. Ipak, prekogranični rezervat biosfere sada nudi ne samo mogućnost da se ojača suradnja sa slovenskim općinama uz Muru, nego i da se ona proširi na sve ostale četiri zemlje s kojima dijelimo zajedničku prirodnu baštinu«, kaže dr. sc. Günter Köck iz Austrijske akademije prirodnih znanosti. On pojašnjava da su različite kulturne tradicije na području Mure, Drave i Dunava ogroman potencijal za održivi gospodarski razvitak. 
Ovaj jedinstveni projekt podizanja mostova među zajednicama, ljudima i društvima sada omogućava ne samo da se zaštite predivni krajolici putem prekogranične suradnje nego da se njihovi potencijali održivo rabe«, kaže on. 
András Schmidt iz mađarskog Ministarstva poljoprivrede kaže kako rezervat biosfere u pet država može poslužiti kao model za zajedničko preuzimanje odgovornosti sa susjedima za rječne krajolike koje dijelimo, a koji podržavaju bogato prirodno naslijeđe te su obitavalište velikog broja ljudi. 
»Naša vizija ovoga rječnog sustava je život ljudi uz održive aktivnosti kao što je turizam na rijekama, stočarstvo niskoga intenziteta i proizvodnja voća u poplavnim dolinama«, iznosi poziciju Mađarske Schmidt. 
Gordana Beltram iz Ministarstva za okoliš i prostor Slovenije kaže da su granice koje dijele države na ovom području drugorazredna stvar u ovom projektu. 
»Nije riječ o granicama nego o prirodi koja ih ne poznaje«, kaže ona.   

Primjer Hrvatske

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije jedna je od ukupno sedam institucija koje na području Hrvatske upravljaju zaštićenim područjima uz Muru, Dravu i Dunav. Kako kaže Tatjana Arnold Sabo, ravnateljica ove ustanove, motiv za suradnju, prvo na nacionalnom nivou radi uspostave što boljeg upravljanja zaštićenim područjem, bio je za ovu Ustanovu proglašenje prvog regionalnog parka u Hrvatskoj »Mura – Drava« 2011. godine, na području pet županija, a za upravljanje njime zaduženo je isto toliko javnih ustanova. 
»Regionalni park bio je preduvjet da bi UNESCO proglasio prvi prekogranični rezervat biosfere na području ove tri rijeke 2012. godine – »Mura – Drava – Dunav« –  te se time suradnja i zajedničko upravljanje proširilo na sedam institucija s hrvatske i dva nacionalna parka s mađarske strane. S obzirom na uvijek nedostatna nacionalna sredstva, priliku za suradnju vidjeli smo u europskim programima financiranja projekata«, kaže Arnold Sabo. 
Ona smatra da je sudjelovanje u takvim projektima prilika da se institucija infrastrukturno ojača, izgradi ili opremi infrastruktura kojom će se unaprijediti zaštita, očuvanje i unaprjeđenje statusa zaštićenih vrsta i staništa, ali i da se zaposle novi ljudi, prenose znanja i iskustva. 
»Najvažnije od svega je da upoznajete rad drugih institucija, učite i razmjenjujete znanja i iskustva u upravljanju zaštićenim područjima, prezentirate u javnosti svoj rad i pozitivno utječete na promjenu stava lokalne i šire zajednice prema očuvanju prirode«, zaključuje Tatjana Arnold Sabo. 
Zemlje sudionice u obvezi su da nominacijski dossier dopunjuju i pojašnjavaju sukladno zahtjevima UNESCO-a, а najraniji rok proglašenja mogao bi biti u lipnju 2020. godine.
Marko Tucakov